Portal za samostalna putovanja i backpacking

Pratite nas:






Fotografije:



Video:



Mali trikovi:



Goli otok i Sveti Grgur: hrvatski arhipelag Gulag

tekst i slike: Peter Polić


some_alt
pogled na Sv. Grgur sa Golog otoka

Otoci Sv. Grgur i Goli otok vjerojatno po ničemu ne bi bili posebno poznati da im novija povijest nije dodijelila posebnu, mračnu ulogu zbog koje su trajno upisani u kolektivnu svijest naroda bivše Jugoslavije. Iako geološki veoma zanimljivi otoci, bili bi tek jedni od mnogih otoka na koje se pruža pogled sa jadranske magistrale dok zavojita cesta kreće kroz surovu podvelebitsku obalu prema Dalmaciji. Nažalost, upravo je na ovim otocima čovjek pokazao kako može biti suroviji od senjske bure i nemilosrdniji od najjače ljetne žege pa tako ni jedna priča o Sv. Grguru i Golom otoku ne može proći bez mračnih konotacija na ljudske sudbine koje su zapečaćene na surovim stijenama ovih otoka.


Od 1949. godine do 1988. godine na Golom otoku se nalazio logor za političke zatvorenike kojim je tadašnja Jugoslavija uspjela izjednačiti se po okrutnosti sa raznim Gulazima i koncentracijskim logorima totalitarnih režima dvadesetog stoljeća. U sličnom razdoblju, na nekoliko kilometara sjevernijem otoku Sv. Grgur nalazio se isti takav logor za zatvorenice. Sudbine tih stanovnika vjekovima nenaseljenih otoka toliko su strašne da ih nećemo spominjati u ovome članku (No ukoliko vas ipak zanimaju, možete pročitati mučno svjedočanstvo Vladimira Bobinca u Sušačkoj Reviji). Srećom, Goli otok i Sv. Grgur ponovno su nenastanjeni otoci te se spuštanjem tame nad ove otoke više ne čuju jauci i drhtaji izmrcvarenih zatvorenika već samo topot kopita jelena lopatara kojih ne nedostaje na otocima te šum uvijek nemirnog mora podvelebitskog kanala.

some_alt
ostaci zatvora na Golom otoku

Infrastruktura logora danas je prepuštena propadanju i zub vremena je ostavio značajan trag na gotovo svim građevinama na otocima. Iako postoje razne inicijative da se otoke pretvori u spomen područje, izgrade veći turistički kapaciteti i čak izgradi cijeli memorijalni centar sa muzejima, hotelima i drugom infrastrukturom, osim jednog restorana na svakom od ova dva otoka te turističkim vlakićem koji vodi u razgledavanje nekadašnjih nastambi na Golom otoku druge infrastrukture za turiste nema. Brojni posjetitelji dolaze na otoke tijekom toplijih mjeseci sa Raba, Krka ili Senja turističkim brodicama i razgledavaju nekadašnji logor, uz usputni ručak u jednom od restorana. Naravno, redovito do Sv. Grgura i Golog otoka dolaze i nautičari koji su uvijek brojni na sjevernom Jadranu, a sve češće otoke obilaze i kajakaši, uključujući i mene.

Pročitajte i naš vodič za odlazak kajakom na more

Svoju avanturu hrvatskim gulagom započeo sam iz Lopara, gradića na sjevernoj obali Raba do kojega dolazim trajektom i odmah pripremam kajak kako bi maksimalno iskoristio dan. Razvedenom poput fjorda sjevernom obalom Raba dolazim do sv. Grgura, otoka koji već iz daljine odskače od drugih sjevernojadranskih otoka po zelenilu koje pokriva cijeli otok.

some_alt
jedna od mnogih plaža Sv. Grgura

Sv. Grgur je drugi najzeleniji hrvatski otok i najsjeverniji otok sa tipičnom mediteranskom šumom zimzelenog hrasta crnike koja pretvara unutrašnjost otoka u pravu malu prašumu naizgled netaknute prirode. Kolika se zapravo krije divljina na ovome otoku postalo mi je jasno tek drugoga dana, kada sam pokušao starim stazama prehodati otok te kada sam se popeo na najviši vrh Štandarac sa kojeg se pruža lijep pogled na sve okolne otoke. Od nekadašnjih staza nije ostalo baš ništa, šuma i nisko raslinje sasvim su ih progutali. Unutrašnjosti otoka sada vladaju jeleni lopatari, brojne zmije uključujući i otrovnice te sveprisutni gušteri. Tijekom ljetnog dana upravo su gušteri najbrojniji, svaki korak koji napravite biti će popraćen šumom nekoliko guštera koji će juriti u stjenoviti zaklon preplašeni udarcem vašeg stopala o tlo. Mediteran kakav je nekad bio. Prije nego su ga kolonizirale prve civilizacije još u prapovijesno doba. Zapadna obala Sv. Grgura relativno je niska kamenita obala sa brojnim šljunčanim uvalama idealnima za kupanje. Ne čudi stoga što su brojna plovila usidrena na ovoj strani obale tijekom ljetnih vrućina. Jednu malu plažu pronalazim i za sebe te uživam u kupanju u kristalno čistom moru. Toliko bistrom da sam skoro prevrnuo cijeli kajak pogrešno procijenivši dubinu mora u uvalici pri izlasku. Kamenito podmorje bogato je ribljim svijetom te je idealno za ljubitelje ronjenja i snorkelinga.


some_alt
jelen lopatar na Sv. Grguru

Nastavljam dalje prema glavnoj uvali otoka. Primjećujem brojne bunkere prekrivene kamenjem na vrhu kako ne bi bili vidljivi iz zraka. Podsjećaju me na Albaniju i njihove bunkere na svakom koraku. Kasnije otkrivam kako je cijela obala Sv. Grgura isprepletena bunkerima, ukupno ih se ovdje nalazi 42. Temeljna namjena je osiguravanje kako ni jedna od zatvorenica neće pobjeći sa otoka, iako se ne mogu oteti dojmu kako je samo za zaštitu od bijega sa otoka bilo malo previše bunkera. Prolazim široki rt Plitvac i ulazim najveću uvalu otoka u kojoj se nalazilo središte logora te u kojem se danas nalazi restoran nazvan po srednjovjekovnom imenu otoka, Arta. Pitoma uvala zaštićena je od svih vjetrova a šuma i ravni tereni iza šljunčane plaže idealni su za postavljanje šatora ukoliko ste na višednevnoj turi otocima. Nekoliko jelena lopatara toliko se naviklo na turiste da dolaze na dohvat ruke, toliko blizu da jedu grickalice iz ruku. Posebno im se sviđaju slani štapići i smoki. Nikada ne bih rekao da imam isti ukus za grikalice kao jelen lopatar.

some_alt
stijene Sv. Grgura

Nakon obroka i kave u restoranu te kratkog razgledavanja onoga što je ostalo od nekadašnjeg logora krećem dalje, zaobilazim najsjeverniji rt Kosača i veselim se mirnom moru i dobroj prognozi, jer je po buri ovaj dio Jadrana nesiguran gotovo za sva plovila. Nastavljam ispod stijena sjeverne obale koje zavode moj pogled. Gotovo dvjestotinjak metara visoke klisure čine cijelu sjevernu obalu sasvim nepristupačnom. Tamno plava boja mora svjedoči o tome kako se ove stijene nastavljaju dalje u dubine. Vjetar, sunce i kiša još jednom su se pokazali kao izvanredni kipari te su isklesali prekrasne oblike u golim stijenama. Osim tek nekoliko manjih uvalica urezanih među stijenama tek dva do tri metra širine obala je na cijelom ovom prostoru sasvim nepristupačna i zaista nije mjesto gdje biste htjeli da vas uhvati nevrijeme. Tek na samom jugoistoku otoka nalazi se uvala Zadbadnja u kojoj su bile nastambe logorašica koja barem donekle pruža zaklon. Zanimljivo, od tih nastambi danas nije ostalo gotovo ništa, tek ponešto kamenitih zidova koji se doimaju kao da su ostaci neke prapovijesne civilizacije. Pored jedne od njih postavio sam i svoj šator.

Sa jatom dupina ispred sebe ranim jutrom krenuo sam prema Golom otoku. Zaista je bilo lijepo vidjeti više desetaka jedinki ove prekrasne životinje koju nažalost previše uznemiravamo. Koliko ih je bilo lijepo vidjeti kako izranjaju i iskaču iz mora, toliko je bilo mučno promatrati nekoliko nautičara koji ih jure svojim gliserima i jahtama kako bi napravili što bolju fotografiju, ne shvaćajući ili još gore ne mareći što zapravo zvukom motora svojih plovila samo uznemiruju ove životinje. Ako ih mi nazivamo dobri dupin, siguran sam da oni nas ne nazivaju dobri sapiens.


some_alt
tvornica kovinskih proizvoda na Golom otoku

Infrastruktura Golog otoka daleko je značajnija nego na Sv. Grguru i puno je bolje očuvana. Većina objekata nalazi se na zapadnoj strani otoka koja je blago položena i pristupačna, dok istočnu obalu pokrivaju visoke klisure koje se pružaju vertikalno prema gore. Iznad klisure nalazi se i 223 metra visoki najviši otočni vrh Glava, smješten nad visokim klisurastim rtom Markonj. Promatrano iz daljine, otok se čini poput brda prerezanog na pola, i to baš kraj najviše točke. Najprije dolazim do nekadašnjeg brodogradilišta u kojem su zatvorenici popravljali brodove. Još uvijek su ostale tračnice na pristaništu kao i većina građevina, iako je zub vremena ostavio traga. Nastavljam dalje, prema uvali Mala Tetina u kojoj se danas nalazi restoran prikladnog imena "Pržun". U ovu uvalu pristaje većina nautičara te izletničkih lađa. Čak i u drugoj polovici rujna restoran je pun gostiju kojima nimalo ne smetaju visoke cijene. Krećem u obilazak otoka. Čini se gotovo nestvarnim kako je ovaj prekrasan otok bio poprište takvih užasa. Nešto južnije nalazi se dobro zaštićena uvala Vela Draga u kojoj su nastambe zatvorenika. Ovako napuštene djeluju sablasno, gotovo post-apokaliptično.

Vraćam se u kajak i krećem dalje. Nakon Vele Drage obala postaje nešto više strmovita a gole stijene opravdavaju ime otoka čak i s ove jugozapadne, pitomije strane. Rtom Blažna i sa nekoliko hridi uključujući i Mali Goli koje se nazivaju Galebovi otoci zbog brojne kolonije galeba koji se ovdje gnijezde završava Goli otok i počinje Velebitski kanal. Ja ipak krećem u drugom smjeru, preko nešto kraćeg Rapskog kanala natrag prema pitomim obalama sjevernog Raba.

Kako doći

S obzirom na činjenicu kako su Goli otok i Sveti Grgur nenastanjeni otoci, ne čudi kako ne postoje nikakve redovne linije prema ovim otocima. Veliki broj privatnih boat taxi servisa iz Lopara i Baške nudi uslugu prijevoza do Golog otoka i Svetog Grgura, pri čemu su iz Lopara dostupni već za 200 kuna na dalje, iz Baške su nešto skuplje. Turistički izleti iz Baške, Lopara i Senja nude posjetu oba otoka u brojnim izletima sa raznim drugim pogodnostima.

Gdje jesti

Na svakom otoku nalazi se jedan restoran. Na Golom otoku restoran Pržun dok se na Sv. Grguru restoran naziva Arta. Cijenama je nešto povoljniji restoran na Sv. Grguru, dok na Golom otoku ima veću ponudu ali i češće se mora čekati na slobodno mjesto. Osobno zbog ambijenta i usluge više mi se dojmio restoran Arta.

Booking.com

objavljeno: 2018-10-03



Aktualno:

London iz Trsta od 11 eura povratno

Izrael iz Budimpešte za 20 eura povratno

Malta iz Venecije od 20 eura povratno

Sejšeli iz Venecije od 405 eura povratno

Valencija iz Trsta za 20 eura povratno



Povezano:

Rijeka uvodi prigradsku željeznicu

NP Krka ograničio broj posjetitelja

Povoljnije vlakom na more

Dugi otok

Najljepše pješčane plaže Jadrana

Primošten

Lavov

Planinarenje - vodič za početnike

Top deset Portugala

Potsdam

Bratislava



Pogledajte još:

Bohemijska Švicarska NP


Najljepša bajkovita sela


Goli otok i Sv. Grgur


Oktoberfest


Zašto je super putovati sam