Dinara

Portal za samostalna putovanja i backpacking

Dinara

tekst i slike: Peter Polić

planinski krajolik Dinare

Naša najveća planina dala je ime cijelom planinskom lancu iako nije najviši vrh toga lanca. Smještena u zaleđu, daleko od mora te čineći prirodnu granicu Hrvatske i BiH, Dinara je planina koja kao da je zaboravljena od svih: ne samo turista već i nekadašnjih stanovnika, pa čak i onih koji se brinu o zaštiti prirode, jer je nevjerojatno da je tako lijepo prirodno prostranstvo i tako velik rezervat divljine zaštićen kao park prirode tek 2021. godine! Dinara je tako postala dvanaesti park prirode u Hrvatskoj ali je i dalje mnogima ostala nepoznanica, tek neka tamo planina u daljini čije se stijene mogu vidjeti sa stare ceste prema Dalmaciji i o čijem vjetru Thompson pjeva u svojoj pjesmi.

Dok prilazim Dinari, vjetra uopće nema. Iako je već jesen, sunce i dalje snažno grije okolicu Knina i Kijeva te obasjava strme dinarske stijene koje se poput zida uzdižu na horizontu. Malo prije Kijeva skrećem prema napuštenom zaselku Mirkovci Brezovac u kojem tek poneka obnovljena kuća svjedoči da se život nastoji vratiti u područje Dinare. Za sad ne baš sasvim uspješno. Barem ne tu. Dok ulazim makadamskim putem u selo samo cvrkut ptica prekida savršenu tišinu. Nema žamora seoskog života, komešanja domaćih životinja ni laveža pasa. Ionako slabo naseljeno područje nakon domovinskog rata sasvim je napušteno. Tek ponekad ljeti nasljednici nekadašnjih stanovnika navrate, iskoriste fondove za obnovu i projekt "Dinara back to life" za renoviranje starih kuća i pastirskih stanova, ali već s prvim tragovima žutila na lišću odlaze i ostavljaju sela dugoj i tihoj dinarskoj zimi.

planinska livada na rubu dinarske šume

Turistički potencijal koji ima Dinara nije ni približno prepoznat. Neki će reći i bolje, jer se ovako barem čuva priroda. Možda su u pravu ali ne mogu se oteti dojmu da je pomalo tužno što osim vikendom ovim prekrasnim stazama ne hoda gotovo nitko. A Dinara ima sve što modernog zaljubljenika u aktivni odmor može zanimati: atraktivne i zahtjevne planinarske staze, via ferratu po istaknutoj stijeni, planinske ceste kao stvorene za brdske bicikle, čak je i Perućko nadohvat ruke, pružajući idealne uvjete za veslanje i kajakarenje. Ako ne vjerujete pitajte braću Sinković: upravo na Perući održavaju značajan dio svojih treninga.

Sinjal (1831 m. n. m.)

Iako je najviši vrh Dinare Troglav, planinarima je najzanimljiviji vrh Sinjal ili jednostavno Dinara, najviši vrh Hrvatske. Troglav (1913 m. n. m) je nešto viši, ali se nalazi preko granice, u Bosni i Hercegovini. Posljedica je to za Dalmaciju loših razgraničenja koja su radili drugi: konkretno Osmansko carstvo i Venecija. Kako je Osmanlijama bilo daleko važnije osigurati pašnjake nego Mlečanima, koji su se oslanjali na sigurnu plovidbu, granične crte su uglavnom povučene tako da su viši vrhovi s istočne strane granice. Tako je nekoliko najviših vrhova, iako prirodno gravitiraju prema zapadu i Hrvatskoj, ostalo "s onu stranu granice". Unatoč tome, većina uspona prema Troglavu kreće iz Hrvatske. Na granici vas nitko neće pitati dokumente niti pečatirati putovnice, žig ćete si utisnuti sami u planinarski dnevnik. Ukoliko to želite.

Baš negdje na pola puta između Troglava i Sinjala nalazi se još jedan apsurd Dinare: zaselak Uništa. Smješten u njedrima planine, administrativno u BiH, selo Uništa cestom je zapravo isključivo povezano s Hrvatskom. Dok je svjetovno dio općine Glamoč, duhovno je dio župe Kijevo, a upravo iz Kijeva nabavljaju se sve potrepštine. Pogađate, na graničnom prijelazu vas nitko neće ništa pitati. Barem za sada. Kako će to izgledati kad Hrvatska uđe u Schengen još nitko ne zna. I sa zebnjom o tome razmišljaju stanovnici Uništa.

planinarsko sklonište Zlatko Prgin

Mene su ipak mučila druga pitanja. Relativno kasno krećem na uspon prema Sinjalu pa se pitam hoću li stići do vrha prije mraka. Polazište je selo Mirkovci a odabir prilaza je tkz. jogurtova staza. Označena ostacima jogurta prikovanih čavlima za stablo, staza izaziva prijepore među planinarima je li takav način označavanja prihvatljiv za okoliš. Iako je originalan, ipak mi se ne sviđa vidjeti komade plastike u prirodi. Ali to je samo moje skromno mišljenje. Od Mirkovića do vrha jogurtovom stazom je tek devet kilometara, ali više od 1400 metara uspona. Nakon kratkog dijela u kojem staza prolazi napuštenim makadamskim putem uz veoma lijepo obnovljene pastirske stanove uskoro započinje izrazito strmi uspon koji će me pratiti sve do skloništa Zlatko Prgin, relativno novog i veoma dobro uređenog skloništa na prijevoju oko kilometar od samog vrha Dinare. Ovo sklonište odabirem i za noćenje. Ugodno sam iznenađen koliko ga dobro održavaju planinari iz p. k. sv. Mihovil iz Šibenika.

uživanje u vrhunskim pogledima s Dinare

No prije nego ću stići do skloništa čeka me dugačak uspon kroz bukovu i borovu šumu koja prekriva gotovo sve predjele Dinare ispod 1300 metara visine. Šuma se doima veličanstvenom, netaknutom, baš onakvom kakva bi priroda trebala biti. A onda, neočekivano, nailazim na istaknute stijene s očaravajućim pogledima. Jezero Peruća, Kijevo, Vrlika i okolica, planinu Prominu i u daljini Biokovo, Svilaju i druge naše planine. Tek posljednji dio pred samim skloništem Dinara postaje ono po čemu je i poznata: valovita planinska livada ispresijecana prekrasnim bijelim stijenama u raznim oblicima nastalima djelovanjem erozije i vjetra. Kroz takav kamenjar put se nastavlja i dalje prema vrhu, podsjećajući da je Dinara također i jedan od najsurovijih područja naše zemlje.

na krovu Hrvatske

Malu crvenu kućicu koja služi kao sklonište u slučaju nužde na vrhu Dinare zapazit ćete tek kad budete gotovo pred samim vrhom. Nešto ranije vidjet ćete kameni križ koji se nalazi u blizini. Dolazim neposredno pred suton, kad stijene poprimaju nestvarne zlatne boje zalazećeg sunca a pogled u daljinu pruža se stotinama kilometara. Doslovno stotinama, jer umjesto u Jadran, sunce zalazi iza udaljenih vrhova Apenina koji se naziru u daljini na obzoru. Temperatura se veoma brzo spušta na tek nekoliko stupnjeva no magični pogledi na sve strane zadržavaju me još duže, dok se zlatna boja nestankom sunca polako topi u grimizne boje večeri. Sjedim u tišini pozdravljajući se s odlično iskorištenim danom. Na krovu Hrvatske.

raskrižje staza na Dinari

Probudio sam se uz prekrasne poglede iz skloništa Zlatka Prgina prema Kninu i primorskim planinama koje je obasjalo jutarnje sunce, iako je zapadna strana Dinare još uvijek bila u hladu. Nebo gotovo bez ijednog oblaka najavilo je još jedan lijepi dan pa sam požurio s doručkom, počistio sklonište i krenuo dalje, ovaj put na sjever prema planinarskom domu Brezovac i kasnije dalje prema veoma slikovitom vrhu Badanj. Pogledi na dinarske vrhove, krške pašnjake i vapnenačke stijene očaravali su. Dinara je prava usnula ljepotica hrvatskog gorja. Susrećem se s ranoraniocima koji su krenuli prema vrhu Sinjalu, uglavnom iz Brezovca ili iz Guga, zaselka na putu iz Knina prema Dinari u kojem često planinari ostavljaju svoja vozila. Terenci uspijevaju doći sve do Brezovca, pa čak i dalje. Meni je ipak draže što sam prethodnog dana na vlastitim nogama prošao kroz sve razine Dinare i osjetio promjene u vegetaciji i morfologiji planine. Doći pod samu planinu autom i krenuti na uspon isključivo na najviši greben čini mi se kao gledati utakmicu samo u sudačkoj nadoknadi.

Dom Brezovac veoma je lijepo uređen planinarski dom otvoren samo vikendom ili prema dogovoru u kojem imate na raspolaganju kuhinju, sanitarne čvorove i veoma lijepu blagovaonicu te terasu. Nalazi se u šumi bukve pored slikovitih dinarskih pašnjaka na visoravni na koju se vraća život: nasljednici nekadašnjih pastira obnavljaju stanove, ovce se opet šeću pašnjacima a lavež pasa podsjeća na njihovu zadaću obrane teritorija. Svidjelo mi se vidjeti kako se obnova uglavnom odvija u skladu s, barem vizualno, načela tradicionalne gradnje. Nadam se da će to postati trend a ne iznimka. U domu Brezovcu bila je poprilična gužva jer je GSS imao svoju vježbu. Ove momke i djevojke je uvijek lijepo vidjeti, posebice kada znamo da nisu ovdje iz nužnosti. Planine su neusporedivo sigurnije zahvaljujući njima.

staza prema Brezovcu

Ne želim previše smetati pa odmah krećem dalje prema vrhu Badanj. Iako sa 1281. m. n. v. je daleko niži od Sinjala i nekih drugih vrhova Dinare zbog svojeg prepoznatljivog stožastog oblika i fantastičnog pogleda s razlogom je jedna od kontrolnih točaka Hrvatske planinarske obilaznice. Uspon na Badanj je relativno kratak ali zahtjevan, no zato svakim korakom postaje jasnije da me na vrhu čeka pogled koji će sve to isplatiti. I zaista je tako i bilo. Knin, dolina rijeke Krke, dolac Brezovac, Svilaja, Velebit, Biokovo, Kornatsko otočje... Gotovo da nema kraja nizu planina, dolina, otoka i jezera koje se mogu vidjeti s ovog vrha. Iako je na prijevoju bilo prilično vjetrovito, na samom vrhu je bilo iznenađujuće mirno i ugodno pa se prepuštam vidicima.

U daljini vidim kako se iznad Italije gomilaju oblaci, ali dok prijeđu Jadran ja ću se već odavno vratiti kući. Vraćam se preko Brezovca i planinarskom stazom kroz gustu šumu spuštam se prema Mirkovićima. Duža ali blažeg nagiba od jogurtove staze, planinarska staza Brezovac - Mirkovići idealna je za povratak. Idilu narušavaju samo tragovi nedavnog požara koji je poharao Dinaru. Ipak, i na spaljenom drveću te pougljenjenoj zemlji vidim tragove buđenja novog života. Svježa, zelena trava čak i u jesen probija se kroz crno, ugljenom prekriveno tlo a na borovima se vide nove, mlade iglice koje predstavljaju novi početak za ona drveća koja su preživjela. Priroda na Dinari i nakon požara opet se budi poput feniksa, još jednom spremna prevladati sve nedaće. Mistična, divlja i nepokorena Dinara još jednom će preživjeti i biti tu. Na nama je hoćemo li i mi biti s njom.

Opis uspona:

Na najviši vrh Hrvatske može se doći iz tri pravca:

- Knina odnosno Guga preko planinarskog doma Brezovac,
- zaselka Mirkovići preko jogurtove staze ili
- Vrlike i Cetine preko južne strane grebena.

Sva tri uspona su relativno iscrpljujuća i duga, no tehnički nisu previše zahtjevna. Ipak na svakom od navedenih pravaca potrebno je prijeći relativno veliku visinsku razliku pa je potrebna dobra kondicija. Veliki izazov može biti i voda koje je na Dinari malo.

Kako doći

Dinarske visoravni i pogledi

Do Dinare je najlakše doći vlastitim vozilom. Ukoliko ovisite o javnom prijevozu, najlakše je planini pristupiti iz Knina. Izravni vlakovi i autobusi povezuju Knin nekoliko puta dnevno s Zagrebom i Splitom.

Pretražite vozni red vlakova

Imajte na umu kako ćete iz Knina imati relativno dugi i poprilično monotoni uspon prema Dinari po makadamskoj stazi preko Guga. Također dio staze prolazi i kroz vojni poligon pa je zatvorena tijekom vježbi gađanja.

Lokalne autobusne linije povezuju Knin s Vrlikom i Kijevom. Više informacija potražite na autobusnom kolodvoru u Kninu.

Smještaj

Dinara je izrazito nenaseljena, divlja i surova planina ali unatoč tome postoji čitav niz planinarskih skloništa u kojima je moguće prenoćiti u spartanskim uvjetima. Iako za mnoge neće biti dovoljno dobar izbor za smještaj, dobro je znati njihovo postojanje u slučaju izvanrednih okolnosti.

Planinarski dom Brezovac nudi osnovne smještajne kapacitete i veoma je dobar izbor za istraživanje Dinare. Ima osnovne sanitarije, prostranu kuhinju i lijepo uređene sobe.

Ukoliko tražite povoljan i dobar smještaj u okolici, odličan izbor je Motel tri lovca u Kninu koji sadrži restoran, bar, zajednički salon i vrt. Gostima su na raspolaganju obiteljske sobe i dječje igralište. Recepcija je otvorena 24 sata dnevno, a također su dostupni dječji klub i mjenjačnica. Sve sobe u motelu imaju klima-uređaj, ormar, TV ravnog ekrana, vlastitu kupaonicu, posteljinu, ručnike i popločani dio dvorišta s pogledom na grad. U motelu "Tri lovca" svakodnevno se poslužuje kontinentalni doručak.