Madeira je otok kao stvoren za ljubitelje prirode i aktivnog stila života. Ja sam se zaljubio na prvi pogled. Širok tek dvadesetak kilometara i dugačak oko pedesetak kilometara, Madeira sadrži oko četiri tisuće kilometara pješačkih i planinarskih staza, od kojih su većina levade, a one ostale nazivaju se verede. S obzirom na blagu klimu koja je zaslužna za obilje zelenila i nadimak "otok vječnog proljeća", planinarenje i treking mogući su na Madeiri tijekom cijele godine. Visoke, strme planine, prekrasne doline ispresijecane brojnim slapovima i zavojitim tokovima kako prirodnih rijeka tako i umjetno stvorenih irigacijskih kanala (levada) pravi su raj za aktivnosti na otvorenom. Dok lutate gustim zelenilom laurisilva šuma koje se poput nekog rajskog vrta pružaju po obroncima uvijek vlažnih planina poželjet ćete da se više nikad ne vratite do civilizacije. Ili barem ne do prvog snažnijeg pljuska.
NAPOMENA: od početka 2025. godine ulaz na većinu označenih planinarskih staza i levada naplaćivat će se 3 eura.
Što su to levade? Pitanje je koje se odmah postavlja kad se govori o planinarenju i pješačenju Madeirom. To su zapravo irigacijski kanali nastali tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća za potrebe navodnjavanja obradivih površina na otoku. Princip levada naizgled je jednostavan: iz viših područja s obiljem oborina i vodenih tokova dovesti vodu na niže razine koje imaju više sunca i pogodniju klimu za poljoprivredu. Problem nastaje u tome što su više razine planina itekako strme te ispresijecane kanjonima i liticama, pa je gradnja levada bila provedena na način da se dugim, vijugavim putem često po strmim padinama voda provodi u betonskim kanalima prema nižim razinama uz minimalni nagib, kako bi se osigurala protočnost ali izbjegle bujice. Kako su se uz vodene kanale gradile i staze za održavanje danas su te staze postale idealne za planinarenja i pješačenja otokom jer omogućavaju duge šetnje s minimalno uspona kroz inače jako teško pristupačne planine unutrašnjosti otoka. Ipak imajte na umu da se barem djelomično levade i dalje koriste za navodnjavanje obradivih površina!
uspon na veredi Pico a Pico
Osim levada na Madeiri se nalaze i verede. Doslovno prevedeno s portugalskog jezika, vereda je staza. To su zapravo klasične planinarske staze i putevi koji su uglavnom prije služili za prijevoz ljudi i tereta preko planinskog krajolika. Imaju daleko više uspona i neravnina, često prolaze kroz područja s fascinantnim pogledima i uglavnom su veći izazov za svakog planinara. Drugim riječima, svaka pješačka staza koja nije položena neposredno uz irigacijski kanal na Madeiri se naziva vereda. Da li ćete odabrati levadu ili veredu, zavisi o vama. Svaka ima svoje prednosti i nedostatke. S obzirom da na otoku ima oko šezdesetak kraćih i dužih staza, u nastavku donosim popis meni osobno najdražih i najboljih.
Iako svaku od predstavljenih staza možete proći samostalno ukoliko iznajmite vozilo a za neke će biti dovoljno koristiti javni prijevoz (linije navedene ispod svake staze), također prilažemo i poveznice na organizirane izlete koji mogu olakšati organizaciju putovanja.
PR 1 - Pico a pico
pico Ruivo u oblacima
Pico a pico odnosno staza od vrha do vrha najpopularnija je i najljepša planinarska staza ne samo na Madeiri već i šire. Povezuje treći najviši i najviši vrh otoka, Pico Aeeiro i Pico Ruivo te prolazi kroz prekrasan planinski teren s različitom vegetacijom, nepreglednim pogledima na izrazito divlju, brdovitu i nepristupačnu unutrašnjost otoka te nebrojene doline, kanjone i visoravni na kratkom ali visokom i negostoljubivom planinskom području središnje Madeire. Staza se kreće po samom grebenu planina koji je veći dio godine u oblacima pa odaje dojam kao da zaista hodate kroz nebo. Najveći izazov je pronaći sunčani dan s dobrim pogledima jer mikroklima u ovom području uvjetuje obilje oblaka i oborina. A prolaziti ovakvom stazom dok je obavijena maglom je naprosto šteta.
Posebno slikovit je prvi dio staze od Pico Aeeiro do podnožja vrha Pico dos Torres (drugi najviši vrh Madeire). Staza prolazi vrhom grebena oštrih padina i nudi prekrasan pogled na sve strane, s brojnim vrhovima i dolinama koje se otvaraju na svakom koraku. Na ovom dijelu staze je i fenomenalan vidikovac Miradouro do Ninho da Manta s kojeg se posebno lijepi pogledi pružaju tijekom izlaska ili zalaska sunca. Drugi dio staze nudi manje pogleda ali nimalo ne nedostaje atraktivnosti. Staza prolazi kroz brojne tunele, uzdiže se stepeništima i strmim usponima kombiniranim s ravnim predjelima na rubovima litica obraslih mističnom šumom. Često ćete sretati i različite vrste ptica koje su se već toliko navikle na planinare da ih gotovo možete pogladiti rukama. Pred samim vrhom Pico Ruivo nalazi se i planinarski dom koji je idealno mjesto za okrjepu te koji daje dojam kao da se nalazimo negdje u središtu Alpa. Ako imate sreće s vremenom i sam vrh nagradit će vas s prekrasnim pogledima. S pravom se ova staza naziva jednom od najljepših planinarskih staza svijeta.
Dužina staze: 5,5 km Trajanje: 3-4 h Usponi: 840 m Napomena: ukoliko se vraćate istim putem vrijednosti treba udvostručiti!
Levada do Furado
staza levada do Furado
Ribeiro Frio središte je Madeire za planinarenja i pješačenja u planinskom području. Mjestašce smješteno u unutrašnjosti otoka nudi mogućnosti za planinarske pohode prema Pico Aeeiro, okolnim vrhovima te je također i polazište za neke od najljepših levada. Levada do Furado svakako je jedna od njih. Zbog čega? Prvenstveno zato jer nudi mogućnost da u oko tri sata hoda prođete kroz najbolje od onoga što levade nude: bogatu šumu laurissilvu ispresijecanu povremenim lijepim vidikovcima, brojnim pritocima koji se često spuštaju u obliku slapova u levadu te nekoliko zanimljivih tunela kojima se skraćuje put kroz inače nepristupačne litice.
tuneli na levadi do Furado
Početni dio staze prati gustu šumu po kojoj je Madeira karakteristična te daje pravi osjećaj divljine. Što se više udaljavate od mjesta to je sve više pritoka koji se ulijevaju u levadu, u pravilu u obliku slapova i brzanaca. Na nekoliko mjesta morati ćete i sami proći ispod slapa pa ponesite sa sobom kabanicu čak i ako je lijep i sunčan dan. U drugom dijelu staze šumu sve više zamjenjuju otvoreni pogledi dok se približavamo vidikovcu na prijevoju Portela na kojem staza završava. Ono što je zanimljivost ove relativno duge levade jest činjenica kako i na početak i kraj levade možemo doći autobusom, pa nema potrebe vraćati se istim putem.
Levada do Furado jedna je od najstarijih levada na otoku, a dovršena je 1822. godine. S obzirom na činjenicu da je levada povezana s pašnjacima i obradivim dolinama Juncal i Serra do Faial, levada je imala značajnu funkciju u razvoju poljoprivrede na otoku te je među najbolje održavanim levadama. Kod Lamaceirosa se levada dijeli u dva toka, pri čemu staza prestaje slijediti Furado Levadu i počinje spust do Portele. Prolazeći kroz šumsko područje Lamaceiros i šumsku stanicu Lamaceiros, staza nastavlja makadamskom cestom do Portela Levada, koja zaobilazi Lombo das Faias s lijeve strane i dolazi do ceste ER 102, gdje staza završava.
duljina: 11 km trajanje: 4-5 h usponi: nema, staza ide lagano nizbrdo Autobus: Ribeio Frio: Horários do Funchal: 56, 103, 138; Portela: SAM: 20, 53
Levada dos 25 fontes
laguna levade 25 fontes
Vjerojatno najpoznatija levada i najčešće fotografirana levada 25 fontes ili u slobodnom prijevodu levada 25 izvora veoma je lijepa levada koja vodi šumskim krajolicima unutrašnje Madeire prema slikovitom jezercu skrivenom duboko u šumi u koje se preko granitne stijene slijeva više malih slapova stvarajući čarobni ugođaj i mjesto zbog kojeg će gotovo svi influenceri koji dođu na otok uprljati svoje cipele na blatnjavoj stazi uz levadu da mogu pozirati. Iako ne spada među najraznovrsnije staze levada jer većina staze prolazi kroz gustu šumu koja pruža veoma malo pogleda, levada je ipak čarobna.
Prolazeći ispod savijenih debla laurisilva šume koja se poput izvinutih, nepravilnih lukova šire iznad staze, uz mahovinom prekriveno korito levade dojam je kao da smo došli u neki začarani svijet mitskih bića. Povremeni pogledi koji se tek rijetko otvaraju na okolne vrhove vraćaju nas u stvarnost i podsjećaju da se nalazimo duboko u unutrašnjosti jednog od najšumovitijih otoka na svijetu.
staza zarasla u šumu
Neposredno pred jezerce koje se često naziva i laguna te koje ćete prvo vidjeti ukoliko upišete ime ove levade u tražilicu nalazi se i račvanje staze prema jako lijepom slapu Risco koji se slijeva s visoke litice u malu lagunu. Zvukovi vode koja se razbija u silovitom padu s visokih stijena jasno će vam dati do znanja da se pred vama krije još jedno prekrasno čudo prirode. Uz 25 fontes levada Risco je druga najpopularnija levada, ali kako dijele zajednički dio staze, nećemo je posebno opisivati. Ukoliko želite posjetiti i slap Risco trebate produžiti manje od kilometar dalje sa staze 25 fontes. Dodatnih dvadesetak minuta pješačenja svakako će se isplatiti.
Staza Levada 25 fontes je kružna staza i kreće iz minijaturnog zaselka Rabacal, skrivenog duboko u šumi pored nekad važne a danas sasvim sporedne ER110 ceste koja prolazi unutrašnjosti otoka u smjeru istok-zapad. Za doći do Rabacala trebat će vam vlastito vozilo (ili ćete se morati pridružiti nekoj od organiziranih tura i izleta). S parkirališta pored glavne ceste do početka staze ima oko 2 km. Oko pola sata pješačenja po cesti možete zamijeniti kratkom vožnjom minibusom (3 eura jedan smjer, 5 eura povratno) koja se posebno isplati u povratku, kad je cijelim putem uzbrdica.
Duljina: 4,6 km (s povratkom 9,2 km, ali moguće je skratiti stazu na povratku usponom stepenicama). Trajanje: 3 sata Usponi: staza vodi lagano uzbrdo sve do izvora. Povremene lagane uzbrdice i spuštanja na mjestima gdje se zaobilaze prepreke. Vraćate se istim putem. Ukoliko skratite put, relativno visok ali kratak uspon prema Rabacalu.
Vereda do Fanal
šuma fanal u magli
Središnja visoravan Madeire skriva jedno od najmističnijih mjesta otoka i planinarska staza Fanal prolazi upravo tim područjem. O čemu se zapravo radi? Pašnjaci na visoravni rasprostiru se kroz rijetku šumu laurisilva drveća koja po rijetkom sunčanom danu ne izgleda baš po ničemu posebno, ali tijekom oblačnih dana (a zapravo na ovom dijelu otoka imate vidjet ćete sunce podjednako često kao i jednoroga) cijelo područje prekriva gusta magla koja stvara mističan ugođaj, atmosferu za koju mi je teško procijeniti djeluje li više kao kulisa noćne more ili uspavani svijet magije. Dok smo prolazili ovom levadom magla je bila izuzetno gusta i bez gps-a izgubili bi se za nekoliko minuta.
Ova staza počinje u blizini malog zaselka Paul da Serra kojeg danas osim nekoliko pastira čije ćete krave često susretati na stazi nema gotovo nikoga i završava u blizini Postaje šumske policije u Fanalu. Upravo će ta goveda, naizgled ostavljena sama u gustoj magli dodavati mističnost atmosferi krajolika. U stvarnosti, uvijek bujna, vlažna trava i prohladni ali rijeko smrzavajući uvjeti visoravni idealni su za njihov uzgoj i ovim kravicama je u toj gustoj magli daleko ljepše nego nam se to čini.
Ako ipak imate sreće pa dođete u vrijeme lijepog sunčanog dana sa staze će se pružati veoma lijepi pogledi prema unutrašnjosti i planinama Madeire te brojnim pašnjacima i livadama koje čine svoj vlastiti mikrosvijet otoka. Javni prijevoz nije dostupan u ovom području pa ćete morati ili doći vlastitim vozilom ili se pridružiti jednoj od brojnih organiziranih skupina koje posjećuju ovaj dio otoka.
duljina staze: 5,6 km (u jednom smjeru) trajanje: oko četiri sata u oba smjera usponi: blagi ali konstantni u jednom smjeru. Napomena: shvatite maglu ozbiljno. Nevjerojatno lako se izgubiti u ovom području. Ako vas zanima samo mistična šuma, moguće joj je pristupiti autom bez prolaska cijele planinarske staze.
Vereda do Sao Lourencio
rt Sao Lourencio i otoci Desertas u daljini
Meni osobno najdraža staza vodi prema najistočnijoj točci Madeire, rtu Sao Lourencio na istoimenom poluotoku te predstavlja jedan sasvim drugačiji svijet od svega drugoga što ćete pronaći. Na otoku nazvanom po drvetu zbog gustih šuma, ovaj poluotok nema ni jednog jedinog stabla, zahvaljujući snažnim vjetrovima i izloženosti djelovanja mora i soli. Razvedena obala poluotoka nudi brojne plaže, litice, hridi i bezbrojne valovite livade koje se rasprostiru po uskoj ali dugoj prevlaci koja svojim krajolikom više podsjeća na daleko hladnije i sjevernije otoke poput Islanda ili Šetlandskih otoka nego na sutropsku Makaroneziju.
Staza započinje na autobusnom okretištu odakle vodi izloženim ali veoma lijepim travnatim brijegovima s brojnim pogledima na sve strane prema vidikovcu iznad samog rta otoka s kojeg se pružaju izvrsni pogledi na niz manjih otoka koji se nastavljaju na poluotok te na udaljene otoke Desertas. Pico do Furado, vrh s kojeg se pružaju najljepši pogledi visok je samo 170 m. n. m., ali unatoč tome imat pravi planinarski izazov jer staza ima brojne uspone i spuštanja pa će se sakupiti zavidna visinska razlika. S obzirom na isturenost ovog poluotoka u odnosu na ostatak otoka, nemojte biti iznenađeni ako upravo ovdje pronađete i najbolje vremenske uvjete, posebice u hladnijim mjesecima. Tijekom naše posjete, uživali smo u toplom suncu dok su iza nas kružili crni, olujni oblaci privučeni vrhovima planinske unutrašnjosti Madeire.
Ispod samog vrha nalazi se i prekrasna mala planinarska kuća (noćenja nažalost nisu moguća) koja je u potpunosti samoodrživa (sva energija dobiva se iz obnovljivih izvora postavljenih oko kuće) te nudi okrijepu i mogućnosti za odmor. Nedaleko se nalazi i malo pristanište s kojeg možete organizirati povratak gliserom ili unajmiti kajake. Razvedena obala ovog poluotoka idealna je za istraživanje skrivenih podvodnih pećina, hridi i malih nepristupačnih plaža veslima. Također možete i nastaviti prema svjetioniku Farol de Sao Lourenco na otočiću Ihla de Farol. Vodite računa o vremenskim uvjetima.
duljina staze: 4 km (vraćate se istim putem, dakle 8 km) trajanje: 3-4 sata. Brojni pogledi mogu oduzeti i više vremena. usponi: oko 420 m uspona. Iako je najviši vrh samo 170 m. autobus: SAM 113
Napomena: brojni dijelovi staze prolaze blizu rubnih dijelova litica pa treba biti oprezan, posebno prilikom mokrog terena. Iako je nadmorska visina relativno niska, ovo nije šetnica uz more nego ozbiljna planinarska staza. Obucite prikladnu obuću i odjeću.
Madeira thru hike
nimalo pristupačna zapadna obala Madeire
Sve popularniji izazov na Madeiri je prelazak cijelog otoka planinarskim stazama, najčešće od grada Porto Moniz na sjeverozapadu do drugog najvećeg grada Machico na istoku otoka. Postoji nekoliko varijanti za thru hike Madeire, najpoznatija i najpopularnija prati stazu na kojoj se održava utrka Madeira Ultra te koja pokriva 114 kilometara planinskog terena. Ono što ultramaratonci u pravilu prođu u jedan dan, prosječni planinari prođu u pet do sedam dana. Ali uz ovako prekrasan krajolik zaista je šteta samo protrčati ovim jedinstvenim mjestom. Nakon grada Porto Moniz i obližnjeg slikovitog gradića Ribeira de Janela staza se uspinje prema mističnoj šumi Fanal te preko visoravni nastavlja prema najvišim dijelovima otoka. prolazi uz najviši vrh Pico Ruivo i uz prekrasne poglede nastavlja prema području Ribeiro Frio i dalje sve do istočnog dijela otoka gdje se lagano ali sustavno spušta prema moru i gradu Machicu. Zbog stalnih, izuzetno strmih uspona i veoma promjenjivog vremena često se navodi kao izuzetno zahtjevna višednevna planinarska tura, ali s druge strane prema mišljenju većine koji su ju prošli također i nezaboravna.
Na ovom višednevnom pothvatu zapravo ćete doživjeti sve što Madeira pruža: od strmih litica o koje se razbijaju valovi oceana, gotovo vertikalnih uspona travnatim padinama i gustom laurisilva šumom do travnatih, tipično gorskih visoravni većinu vremena obavijenih maglom i isturrenih vrhova s brojnim pogledima na sve strane. Dio staze također prolazi i uz levade s brojnim slapovima, pritocima i tunelima da bi sve završilo uz plantaže banane i pješčanu plažu u Machicu.
dolina Curral das Freitas
Spomenimo još dvije staze odnosno rute koje su popularan izbor za prelazak cijelog otoka u višednevnim pothvatima. Rota circular je staza započinje i završava u mjestu Santa Cruz i vodi oko cijelog otoka s brojim "odvojcima" do najvažnijih zanimljivosti otoka te pokriva oko 320 kilometara. Osobno nisam ljubitelj takvih staza koje ne prate jednu konkretnu kružnu rutu, pa kao kružnu turu oko otoka preferiram Camino real, stazu koja prati nekadašnje kraljevske puteve uglavnom uz obalno područje otoka te koja u 137 km staze okružuje cijeli otok. Neka vas ne prevari činjenica da staza prolazi uglavnom uz more. Uspona nikako neće nedostajati.
duljina staze: 114 km trajanje: 3-7 dana. Ovisno o vremenskim uvjetima i kondiciji usponi: oko 8000 metara uspona autobus: dolazak do polazišta (Porto Moniz) autobusom Rodoeste, povratak s odredišta (Machico) autobusima SAM. Više linija pokriva obje destinacije.