Tbilisi
Kada je kralj Gorgasali otišao u lov i ustrijelio fazana nad malim izvorom, ostao je u čudu vidjevši da se fazan skuhao u vodi u koju je pao. Oduševljen pronalaskom toplog izvora u inače surovom planinskom području Kavkaza, odlučio je ondje podići novu prijestolnicu i tako je rođen glavni grad Gruzije, Tbilisi. Tako barem kaže legenda o nastanku grada, čije ime proizlazi iz gruzijske riječi tbili, što znači "topao". Legenda ipak zanemaruje činjenicu da se grad nalazi na mjestu gdje rijeka Kura spektakularno vijuga te da je to područje bilo od iznimne važnosti tijekom gotovo čitave povijesti, osobito u zlatno doba Puta svile. Ne čudi stoga što je ovaj grad, koji je u povijesti bio tridesetak puta razoren i ponovno izgrađen, danas spoj kontrasta različitih arhitektura, kultura pa čak i mikroklima.
Suvremeni Tbilisi ogledalo je nezavisne Gruzije koja se nastoji osloboditi nekadašnjeg sovjetskog i ruskog utjecaja te preobraziti u modernu državu na razmeđi Europe i Azije, s izrazito snažnim težnjama prema eurointegracijama. Nakon desetljeća sovjetske izolacije grad se iz temelja preobrazio, s odvažnom suvremenom arhitekturom, živopisnim noćnim životom i procvatom gastronomske scene. Ipak, na razini ulice mnogo toga ostaje nepromijenjeno. U djelomično obnovljenom starom gradu stoljeća se dodiruju: kupole srednjovjekovnih crkava uzdižu se pokraj raskošnih palača iz 19. stoljeća i vječno parnih sumpornih kupki. Ispod obnovljenih pročelja svakodnevica teče gotovo kao nekad, u živom srcu ovog drevnog grada.
Ukoliko planirate putovanje u Gruziju, pročitajte i naš opširan vodič Sve što trebate znati o Gruziji
Moj prvi susret s Tbilisijem bio je pomalo sovjetski. Stari autobusni kolodvor Didube, na kojem se uglavnom okupljaju maršrutke koje su se kotrljale gruzijskim cestama još u doba SSSR-a, danas se miješa s modernim autobusima koji se polako ali sigurno uvode u sklopu modernizacije javnog prijevoza, jednog od brojnih procesa kojima Gruzija nastoji uhvatiti korak s ostatkom Europe. Dok prolazimo dugim hodnikom ispunjenim malim trgovinama u kojima se prodaje gotovo sve zamislivo, ali zapravo malo što stvarno korisno, prema stanici metroa imam dojam kao da se vraćam u vrijeme starih trafika i ulične prodaje kakva je nekoć bila uobičajena diljem istočne i jugoistočne Europe. No, odjednom se nađemo u relativno lijepo uređenoj stanici podzemne željeznice, najbržem načinu kretanja gradom. Vožnja u jednom smjeru stoji 1 GEL (0,32 EUR), no najprije morate kupiti Metromoney karticu (2 GEL / 0,64 EUR), koju potom možete nadopunjavati.
Središte grada spoj je kontrasta. Upravo kako to i priliči gradu koji je na granici Europe i Azije. Gradsko središte stalno prolazi renovacije no unatoč tome zadržava svoj šareni, pomalo neuredan i kaotičan šarm, spoj suvremenog dizajna, europskih utjecaja i orijentalnog duha prošlosti. Trg Gudiashvili i glavna prometnica Kote Abkhazis te avenija Rustaveli posebno izražajno dočarava te stalne napore preobrazbe gruzijske prijestolnice. Blistavo popločana ulica koja povezuje Trg slobode s povijesnim Majdanom ispunjena je modernim staklenim zgradama, dok su nekadašnje zanatske radnje zamijenile turističke agencije, suvenirnice, međunarodni lanci brze prehrane i kafići puni posjetitelja. Ipak, tek korak dalje u sporednoj ulici stara mješavina orijentalne i sovjetske arhitekture, pomalo zapuštene fasade i ruzinavi balkoni koje podržavaju istrošeni ali ipak postojani drveni nosači, krije se u sjeni visokih nebodera.
Stari grad skriva i impresivan broj drevnih crkava koje su doslovno na svakom koraku. Najstarija među njima je bazilika Anchiskhati iz 6. stoljeća: trobrodna građevina čije izblijedjele freske svjedoče o njezinoj dobi. Posjetite je nedjeljom u 10 sati kako biste čuli crkveni zbor koji pjeva tradicionalnu gruzijsku polifoniju. čak i ako ne želite ulaziti u prepuno svetište, glazbu možete čuti iz obližnjeg vrta. Nezaobilazni sakralni objekt starog dijela Tbilisija je katedrala Sioni, koja također potječe iz 6. stoljeća. U njoj se čuva iznimno relikvijsko blago: križ ispleten od grančica vinove loze, za koji se vjeruje da ga je Djevica Marija u viziji predala svetoj Nini, s poslanjem da preobrati Gruzijce na kršćanstvo.
Ne propustite organizirane izlete iz Tbilisija kao i mogućnosti za organizirana razgledavanja grada i okolice uz ponudu organiziranih izleta iz Tbilisija.
Kozmopolitski duh starog Tbilisija ogleda se i u armenskoj katedrali svetog Jurja iz 13. stoljeća, s prekrasnim tirkiznim tornjem i svježe restauriranim freskama, kao i u Velikoj sinagogi izgrađenoj u maurskom stilu početkom 20. stoljeća te te džamiji Juma, izgrađene od crvene cigle s kraja 19. stoljeća. Kao da nije dovoljno da se na tek nekoliko koraka udaljenosti nalaze svetišta svih najvećih svjetskih monoteističkih religija, džamija Juma ide i korak dalje u duhu religijske solidarnosti te je jedinstvena po tome što u njoj zajedno mole šijiti i suniti.
Iako je područje Kavkaza religijski i etnički bure baruta koje svako malo eruptira nekim novim sukobom (a nažalost odmetnute pokrajine Abhazija i Južna Osetija jasno pokazuju da ni Gruzija nije imuna na taj tužan fenomen), religijska tolerancija u Gruziji je neočkivano snažna. Sreo sam školsku ekskurziju iz istočne Adžarije, dijela Gruzije gdje su većinski stanovnici većinski sunitski muslimani. Svojeg učitelja kršćana djeca su doživljavala kao oca, nikome nije smetalo što su nakon razgledavanja učitelji sjeli na uz vidikovac i počastili se svjetski poznatim gruzijskim vinom, domaće produkcije, iz plastičnih boca ali okusom kakav teško mogu nadmašiti i najrenomiranija zapadna vina. Nikoga nije bilo briga nosi li se veo ili zapadnjačka odjeća. Kako mi je rekao Shota, učitelj povijesti: "njima ti je važno kakav si čovjek, a ne u što vjeruješ ili kako se oblačiš."
Iako je stara gradska jezgra ono što privlači većinu turista u Tbilisiju meni se ipak najviše dojmila šetnica uz rijeku Kuru koja poput zakrivljene sablje presijeca grad, a istovremeno ga povezuje sa ostatkom Gruzije i dalje na istok sve do Kaspijskog jezera. Brojnim mostovima dvije obale rijeke odlično su povezane a novi most mira, koji se doima poput sjajnog skeleta nekog golemog kita najupečatljiviji je među njima. Njegova zakrivljena, prozirna konstrukcija od stakla i čelika, koja se poput svjetlucavog vala proteže preko rijeke Kure, istodobno izaziva divljenje i zbunjenost. Danju blješti na suncu, reflektirajući boje neba i vode, a noću se pretvara u svjetlosnu instalaciju od tisuća LED lampica koje pulsiraju u uzorcima koji simboliziraju mir i jedinstvo.
Iz starog dijela grada most vodi prema jednom od ljepših gradskih parkova u kojem podjednako i stanovnici i turisti pronalaze osvježenje tijekom toplijih dana. Njegov moderni izgled nadopunjuje neobična građevina Koncertne dvorane i izložbenog centra sa dva golema metalna cilindra koja već godinama zjape prazna, kao podsjetnik na arhitektonsku ekscentričnost bivšeg predsjednika Mihaila Sakašvilija, istog onog koji je pretvorio Batumi u crnomorsku kopiju Dubaija, a iznad spomenutog parka izgradio svoju velebnu i pomalo ekscentričnu palaču.
Upravo iz parka kreće i jedna od glavnih atrakcija Tbilisija: vožnja žičarom iz parka Rike do grebena Sololaki koja omogućuje jedan od najljepših pogleda na Tbilisi. Redovi za vožnju su dugi, ali prodaja karata i ukrcaj teku dosta brzo pa je vrijeme čekanja dosta kraće nego se to čini. Vožnja vodi do vrha grebena Sololaki, koji nadvisuje Stari grad i čuva dva najprepoznatljivija simbola Tbilisija. Karta je 2,5 GEL po smjeru (oko 0,80 eura) pri čemu je potrebno imati Metromoney karticu.
Na obronku se uzdiže monumentalna figura Majke Gruzije (Kartlis Deda), dvadesetmetarska aluminijska alegorija nacionalnog karaktera: u jednoj ruci drži čašu vina za prijatelje, a u drugoj mač za neprijatelje. Izvorno izrađena od drveta 1958. godine u čast 1500. godišnjice grada, kasnije je obložena aluminijem, a potpuno obnovljena krajem devedesetih godina.
Nedaleko se nalazi i tvrđava Narikala, čiji se počeci sežu još iz 4. stoljeća kada je služila kao perzijska citadela. Tijekom stoljeća nadograđivali su je Arapi, Gruzijci, Turci i Perzijanci, no nakon eksplozije ruskog skladišta streljiva 1827. godine ostala je slikovita ruševina s očuvanim zidinama. Pogled sa tvrđave posebno je popularan pred zalazak sunca kada postaje popularno mjesto za fotografiju zbog lijepog pogleda na grad.
S grebena se prema Starom gradu može spustiti niz više pješačkih staza ili se vratiti žičarom, a u dolini iza nalazi se botanički vrt s potočićima i slapovima. Ulaznica je 4 GEL (1,30 eur). Na zapadnom kraju grebena iznad grada dominira i golema rezidencija Bidzine Ivanišvilija, najbogatijeg Gruzijca i nekadašnjeg premijera, čiji kompleks izdaleka nalikuje manjem aerodromskom terminalu, što mu pristaje, s obzirom na to da posjeduje vlastiti heliodrom.
Ukoliko vam nije dovoljno izvrsnih pogleda, Tbilisi nudi čitav niz drugih vidikovaca među kojima je posebno lijep pogled sa terase ispred crkve Metekhi iz 13. stoljeća koja se nalazi na litici iznad Kure, s kipom kralja Vakhtanga I (osnivača grada). Pogled je jedna od najljepših panorama Tbilisija koju možete zamisliti (preporučujem doći ujutro i rano poslijepodne dok vam je sunce iza leđa). Ulaz u crkvu je slobodan.
Zanimljivo je kako u gradu sa toliko zaista starih, povijesnih crkava pojavljuje se i jedna sasvim nova, itekako vrijedna divljenja. Na brdu Elia, iznad lijeve obale rijeke Kure, uzdiže se monumentalna Katedrala Svetog Trojstva -Sameba, koja poput zlatne krune dominira panoramom Tbilisija. Izgradnja je počela tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća a dovršena je 2004. godine, kao vjerski simbol nove, neovisne Gruzije i duhovnog preporoda nakon sovjetskog nametanja ateizma. Visoka 101 metar treća je najviša pravoslavna crkva na svijetu i kompleks, koji obuhvaća i manastir, bogosloviju, vrtove te rezidenciju patrijarha, nalikuje na mali vjerski grad. Arhitektonski, Sameba spaja elemente tradicionalnih gruzijskih crkava s bizantskim utjecajima, a njezinih 13 zlatnih kupola: svaka posvećena jednom apostolu. No, koliko god zadivljujuća, nije lišena kontroverzi: podignuta je na prostoru nekadašnjeg armenskog groblja, a neki je smatraju prevelikom i "neautentičnom" u usporedbi sa starijim crkvama poput Sioni ili Anchiskhati. Ipak, s njezina platoa pruža se pogled koji spaja prošlost i sadašnjost: Stari grad podno brda, moderne mostove preko Kure i dominantni kip majke Gruzije.
Kako doći
Relativno mala ali moderna zračna luka Tbilisi glavna je državna zračna luka iako turisti najčešće dolaze preko grada Kutaisija koji nudi značajno veći broj niskotarifnih letova.
Pegasus airlines povezuje Tbilisi sa Zagrebom već od 70tak eura po smjeru sa presjedanjem u Istanbulu.
Pretraži najpovoljnije letove iz Zagreba do Gruzije
Do središta grada možete doći sa autobusom linija 337. koji vozi od 7 ujutro do 23 sata navečer. U ostalim terminima morat ćete koristiti taksi ili dugovoren prijevoz sa Vašim smještajem.
Kada doći
Tbilisi ima jedinstvenu mikroklimu zbog koje se u razičitim dijelovima grada često razlikuje temperatura i do 5 stupnjeva no unatoč tome uglavnom slijedi tipičan obrazac za cijelu Gruziju (izuzev visokih planina) što se tiče najboljeg vremena za posjetu. Preporučuje se doći u proljeće, od travnja do lipnja, te u jesen, od rujna do sredine studenoga, kada su temperature ugodne, a grad obasjan toplim svjetlom koje naglašava šarenu arhitekturu i živopisne ulice starog dijela.
Ljeti, osobito u srpnju i kolovozu, temperature često prelaze 35 C, što može biti iscrpljujuće za razgledavanje, dok su zimski mjeseci hladniji i maglovitiji, premda imaju svoj šarm zahvaljujući blagdanskom ozračju i manjem broju turista. U proljetnim i jesenskim mjesecima Tbilisi nudi najbolju ravnotežu između ugodnog vremena, nižih cijena smještaja i živahne atmosfere, idealne za šetnje, istraživanje muzeja, posjete tržnicama i kušanje lokalnih vina.
Smještaj
Zbog brojnih povoljnih opcija smještaja, cijene u gradu su posljednjih godina znatno pale. Ako unaprijed provjerite ponudu na popularnim internetskim platformama za rezervaciju i zatim se jednostavno pojavite na licu mjesta, često ćete moći dogovoriti istu cijenu kao i onu navedenu na internetu. Vlasnicima hostela i manjih pansiona obično je draže izbjeći provizije koje moraju platiti posredničkim servisima, pa će vam rado ponuditi istu ili čak nešto nižu cijenu, osobito ako putujete izvan glavne turističke sezone ili ostajete dulje od jedne noći. Takav način dogovora ne samo da vam može uštedjeti novac, nego i omogućuje osobniji kontakt s domaćinima, što često vodi do korisnih savjeta o gradu, lokalnim restoranima i zanimljivostima koje turisti rijetko otkrivaju.
Pretražite ponudu najpovoljnijeg smještaja u Tbilisiju
Što jesti
Tbilisi je pravi raj za ljubitelje hrane, mjesto gdje se na svakom uglu spajaju okusi Europe i Azije u jelu koje je istodobno rustikalno i profinjeno. U starom dijelu grada, među uskim kamenim ulicama, šire se mirisi svježe pečenog kruha iz glinenih peći i začina koji podsjećaju na put svile. Gruzijska kuhinja globalno je poznata a posebno trebate probati sočni hinkali, velike mesne knedle koje treba zagrizti pažljivo da se ne prolije aromatična juha iznutra te hačapuri, hrskavi kruh punjen sirom koji dolazi u brojnim varijantama, od tankog imerulskog do slavnog adžarskog u obliku broda sa sirom, jajetom i maslacem.
Na stolovima se često nađe i badrižani nigvzit, prženi patlidžan s pastom od oraha i začina, kao i lobio, toplo jelo od graha posluženo u zemljanoj posudi uz kukuruzni kruh mčadi. U modernijem dijelu grada, uz avenije i krovne terase s pogledom na rijeku Kuru, tradicionalna jela dobivaju suvremeni štih, čašnušuli od govedine poslužuje se s hrskavim čipsom od luka, a klasična salata od rajčice i krastavaca dolazi s preljevom od fermentiranog sira.
Najbolje se jede ondje gdje se stolovi pune lokalnim obiteljima, u toplim, nepretencioznim prostorima gdje vino teče iz bokala, a konobari se smiješe kao da ste im gost kod kuće, jer u Tbilisiju se pravi doživljaj hrane ne mjeri luksuzom restorana, nego gostoljubivošću i strašću s kojom se jede.
