Zima u Tatrama
tekst i slike: Peter Polić
panoramski pogled na vrhove visokih Tatri iznad jezera Morskie oko
Zima je godišnje doba koje se poistovjećuje s boravcima u zatvorenom, uz topli kamin i čaj, dok se ljubitelji sportova i aktivnosti na otvorenom uglavnom fokusiraju na skijanje i sanjkanje. Planinarenje često ostaje po strani, kao da spava svojevrsni zimski san. Iako su planine u svako doba godine prekrasne nekako baš u zimsko razdoblje dobivaju mi posebnu auru zbog koje još više nego inače želim zakoračiti na smrznute strmine i krenuti u uspone. Ove godine odlučio sam se za odlazak u Tatre, prekrasne planine na granici Poljske i Slovačke koje čine najviši dio Karpata i jedan od rijetkih planinskih lanaca u Europi s izrazito alpskim krajolikom.
Već u početku svjesno radim nekoliko grešaka koje bi svaki planinar trebao izbjeći. Dolazim usred zime u meni sasvim nepoznati dio planina, potpuno sam i bez jasne vizije što i gdje želim proći. Pokazat će se ipak da ne imati plan je ovaj put bio dobar plan. Uvjeti se mijenjaju toliko brzo da svako jutro treba sagledati situaciju iz početka: vremenska prognoza, količine snijega, opasnost od lavina... Uobičajene su to opasnosti zimskog planinarenja. Ali u isto vrijeme i dodatna draž istog.
strmi uspon na stazi s pogledom na zapadne Tatre
Krećem iz Zakopana, poljskog gradića smještenog u podnožju Tatra i veoma popularne zimske turističke destinacije za Poljake. Nama poznatijem po skijaškoj skakaonici. Iznenadili biste se koliko je turista ovdje tijekom zimske sezone: gradić bi mogao bez problema konkurirati bilo kojem turističkom mjestu na Jadranu tijekom ljeta po broju gostiju. Poljaci vole planine. Provesti godišnji u planinama podjednako je popularno kao i otići ljetovati na more. Brojna skijališta koja okružuju Zakopane privlače milijune turista svake godine. Zato i dolazim dok traje školska godina, ovaj put početkom ožujka, kad je proljeće već na vratima a zimski praznici prošlo svršeno vrijeme. Gužve su ipak manje. Uz to, i dani su relativno dugi.
unatoč dubokom snijegu veći dio staza je odlično uređen i održavan
Iako su kod nas već procvjetale voćke i drveće se sprema prolistati svoje pupoljke na proljetnom suncu u Tatrama snijeg nemilice pada. Krećem prema Morskiem oku, najpopularnijoj destinaciji u Tatrama te jednom od najčešće fotografiranih mjesta cijele Poljske. Najveće je to jezero u ovim planinama karakteristično po nevjerojatnom pogledu na vrhove koji ga okružuju te koji se uzdižu poput divovskog zida. Ovdje se također nalazi i najstariji planinarski dom u Poljskoj a vjerojatno i jedan od najstarijih u Europi. Rezervacije se primaju i više od godinu dana unaprijed. Pogledu na vrhove nadam se sljedećeg dana, jer u gustoj mećavi jedva prepoznajem stazu. Ipak se odlučujem produžiti do malog jezera Czarny staw pod Rysami, posljednje jezero alpskog tipa prije uspona na gotovo okomiti greben Visokih Tatri koji razdvaja Poljsku i Slovačku. Tijekom toplijih mjeseci moguće je preko najviših vrhova prijeći na slovačku stranu planina. Ovaj put ostajem sjeverno od najviših vrhova. Slovački dio Tatra posjetio sam tijekom zime pred nekoliko godina. Sada dajem šansu manjem ali podjednako lijepom poljskom dijelu.
Strmi uspon od Morskieg oka prema Szpiglaszowoj Prezlecy
Duboki snijeg i velike strmine značajno otežavaju kretanje. U takvim uvjetima ne pomažu previše ni dereze. Ipak kad se otvorio pogled na bijelo prostranstvo zaleđenih jezera podsjetio sam se zbog čega volim planinariti zimom. Smiješim se, jer znam da bi se sljedećeg dana trebalo razvedriti. Sljedećeg jutra već prije svitanja vidio sam da sam bio u pravu.
pogled prema Morskiem oku sa zaravni ispod Mnicha
Teško je pronaći riječi koje bi opisale oduševljenje ranojutarnjim pogledom na ledom okovane vrhove koje je svojim zlatnim zrakama obasjavalo zubato sunce, polako se uzdižući na horizontu. Iako je temperatura bila debelo ispod ništice a opasnost od lavina podignuta na treću razinu, predosjećao sam da će ovo biti dobar dan, čak i ako ne pođe sve po planu. A nije išlo. Početni plan je bio preko Szpiglaszowe Prezlecy (prijevoj Szpiglas, 2172 m. n. v.) prijeći prema dolini Piecu Stawow (dolina pet jezera). Preduboki snijeg učinio je ovaj pothvat nemogućim. Negdje na pola puta do prijevoja odlučio sam krenuti drugim putem, prema izrazito slikovitom vrhu Mnich (2067 m. n. v.) koji je među najpopularnijim penjačkim vrhovima u Tatrama te u podnožju te slikovite stijene uživati u pogledima na okolne vrhove i Morskie oko. Vratio sam se gotovo istim putem te nastavio prema dolini Piecu stawow daleko dužim ali prohodnijim okolnim putem, kroz kanjon slikovitog potoka Roztoka. U najviše položenom skloništu poljske strane Tatri smještenom na veoma lijepom vidikovcu iznad spomenutih pet jezera susrećem momka iz Tatržanske gorske službe spašavanja (zanimljivo, Poljska ima dvije gorske službe spašavanja: GOPR koja je zadužena za spašavanje općenito u planinama te TOPR koja je specijalizirana za spašavanje isključivo u Tatrama. Zbog izrazito strmih terena i visokogorskog karaktera Tatra tijekom većeg dijela godine TOPR je daleko više orijentiran na spašavanje u slučajevima lavina i visokogorskog djelovanja. Momci rade sjajan posao te redovito sudjeluju i u edukacijama i potpori službama spašavanja u drugim zemljama poput Gruzije, Nepala, Pakistana itd.). Saznao sam kako je silazak sa Szpiglaszowog prijevoja toga dana bio gotovo nemoguć i da sam dobro napravio što sam se vratio. Još jednom se potvrdilo da je odustati zbog uvjeta u planini uvijek dobra ideja.
izuzetno strmi uspon prema Mnichu
Prve sunčeve zrake koje su sramežljivo obasjavale vrhove oko doline Piecu Stawow nagovještavale su još jedan prekrasan zimski dan. Započeo sam ga vidikovcem nad dolinom, promatrajući skupinu turnih skijaša kako prelaze zaleđenu površinu jezera prema Zavratu i Koziem Wierchu, itekako zahtjevnim ali prekrasnim vrhovima koji čine dio dugog grebena koji poput amfiteatra zatvara dolinu. Moj plan je bio daleko manje odvažan, što ne znači da će biti i manje zanimljiv: kroz dolinu Roztoki i prijevoj uz vodopade Mickiewitza (koji su bili sasvim smrznuti i zatrpani snijegom, tek tupi šum vode koji je dopirao ispod debelog sloja leda i snijega nagoviještao je kako ovo mora biti lijepo mjesto tijekom toplijih mjeseci) preko manjeg grebena do Waksmundzke doline i za Tatre relativno niskog ali nevjerojatno slikovitog vrha Gesia Szyja (doslovni prijevod Vrat od guske, 1489 m. n. v.) s kojeg se pruža po mnogima najljepši pogled na najviše vrhove Tatri. Kako je to bio moj posljednji dan u planinama nastavio sam dugom stazom kroz šumovito podnožje Tatri natrag prema Zakopanama.
sklonište u dolini Piecu Stawow na ranojutarnjem suncu
Netaknuta priroda u kojoj su se izmjenjivale široke, snijegom prekrivene visoravni i gusta borova šuma dok su me okruživali gotovo okomiti kameniti vrhovi pratila me većim dijelom puta. Veliki sam zaljubljenik u thru-hike način planinarenja koji ne uključuje nužno i uspone na najviše vrhove. Upravo me ovakvi krajolici podsjećaju koliko je divno prolaziti planinama, uživati u svakom koraku i koristiti svaki trenutak. Planinariti na način da je cilj uživati u svakoj sekundi i svakom koraku, a ne samo osvajanje najviših vrhova. Cilj je uživati i voljeti putovanje, a ne samo odredište.
A tada se preda mnom pojavila kamena stijena uzdignuta iznad okolne šume s koje se pružao pogled dostojan najljepših razglednica. Čitav greben Visokih Tatri s najvišim vrhom Gerlachovskim štitom, Tatre Bielske i u daljini Zapadne Tatre pružale su se kao na dlanu. Prema sjeveru se rasprostirala nepregledna ravnica južne Poljske, tek su se sramežljivo nazirali obrisi Beskida sa Babiom gorom, najvišom planinom tog lanca koja se pokrivena snježnom kapom na vršnom dijelu doimala poput odavno uspavalog vulkana. Planinarenje ne mora biti osvajanje najviših vrhova, jer planinu ionako ne možemo osvojiti. Na ovakvim mjestima ona osvaja nas, svojom magičnom ljepotom i strahopoštovanjem podsjećajući nas koliko smo mali prema svemogućoj prirodi.
panorama visokih Tatri s Gesie Szyje
Kako doći
Do Tatri je najlakše doći iz Krakova koji je tijekom toplijih mjeseci povezan niskotarifnim letovima sa Zadrom, linijama Ryanaira, a u ostatku godine može se doći povoljnim letovima iz Trevisa i Beča s Ryanairom odnosno Budimpešte s Wizzairom.
Pretražite najpovoljnije letove iz Hrvatske prema Krakovu.
Iz Krakova do Zakopana koji je ulaz u područje Tatri možete doći s jednim od brojnih autobusa ili vlakova. Cijena se kreće od oko 20-30 zl (4-7 eur) po smjeru a vožnja traje od dva do tri sata.
Smještaj
Zakopane su važno turističko središte u Poljskoj i pronaći smještaj u Zakopanama moguće je za svačiji budžet. Za mlade putnike i backpackere preporučujemo jedan od hostela u gradu, među kojima ističemo Goodbye Lenin Hostel koji nudi smještaj već za 15 eura s doručkom. Hostel Good Bye Lenin Zakopane nalazi se u povijesnoj zgradi u regionalnom stilu, a nudi besplatni bežični pristup internetu i zajedničku potpuno opremljenu čajnu kuhinju. Nacionalni park Tatre udaljen je samo 200 metara. Sve sobe u hotelu Good Bye Lenin namještene su u tradicionalnom stilu i imaju vlastitu ili zajedničku kupaonicu. Svaka soba ima ormariće. Doručak se poslužuje u blagovaonici hostela. Gosti mogu besplatno uživati u čaju i kavi 24 sata dnevno. Kuhinja je opremljena mikrovalnom pećnicom i hladnjakom. Osoblje recepcije dostupno je 24 sata dnevno i može vam pružiti turističke informacije. Tu je i zajednički dnevni boravak s udobnim kožnim sofama i TV-om. Gosti se mogu opustiti na terasi za sunčanje..
Pretražite i akcije za najpovoljniji smještaj u Zakopanama.
Kako se u Tatrama nalazi velik broj odličnih planinarskih domova, svakako preporučujemo iskoristiti i njihovu ponudu smještaja. Kontakt svih skloništa, njihov položaj i dodatne informacije možete pronaći na stranicama NP Tatre. Nažalost samo na poljskom jeziku, no mogu se jednostavno prevesti s google prevoditeljem.
Booking.com
objavljeno: 2023-01-09
|