Via Apsyrtides: Vodič po dionicama
Via Apsyrtides je vjerojatno najljepša višednevna staza naših otoka. Ukupno 149 kilometara duga planinarska transverzala povezuje rt Jablanac na krajnjem sjeveru Cresa s rtom Radovan na otoku Iloviku, najjužnijoj točki cresko-lošinjskog arhipelaga. Prolazeći preko najviših grebena Cresa i Lošinja, staza pruža iznimno raznolika iskustva hodanja. Podijeljena je u 11 dionica, čiji je raspored osmišljen tako da, uz iznimku prve i posljednje, svaku možete započeti na lokaciji s mogućnošću smještaja ili organiziranim prijevozom do njega.
Prije nego krenemo planirati dionice, ne zaboravite pročitati i naš vodič Via Apsyrtides: Sve što morate znati
Sadržaj
Kako doći do početka staze?
Na Cres možete doći na dva načina: trajektom preko Valbiske (otok Krk) ili Brestove (kopno na poluotoku Istri) te katamaranom iz Rijeke. Naravno, moguće je doći i autobusom, koji će uglavnom koristiti trajektnu liniju iz Valbiske (otok povezuje prijevoznik Arriva, a prometuje i FlixBus). Bez obzira na to koju opciju odaberete, ako želite doći do početka staze, morat ćete propješačiti desetak kilometara od gradića Belog ili trajektne luke Porozina do rta Jablanac. Kao najjednostavnija opcija nameće se dolazak katamaranom ili trajektom u grad Cres, a potom lokalnim autobusom Arrive od Cresa do Belog.
Iskoristite tražilicu autobusa Arriva pri planiranju dionica i dolaska na početak staze.
Staza od Belog do rta Jablanac uglavnom se poklapa s onom kojom ćete hodati tijekom prve dionice svoje avanture. Ipak, možete malo eksperimentirati i odabrati neke druge, manje korištene putove kojima se prvenstveno služe lovci i vlasnici zemljišta na ovom dijelu Cresa. Cijeli sjeverni dio otoka prekriven je šumom hrasta crnike i predstavlja neobično dobro očuvan dio prirode, uglavnom onakav kakav je izvorno bio na ovim prostorima. Iznenadila me količina guštera, ptica pjevica, srna i divljih svinja koje sam ovdje susretao, pa ćete još prije početka planinarenja imati priliku upoznati bogat životinjski svijet Cresa i Lošinja. Iako ih zbog guste šume u ovoj fazi vjerojatno nećete vidjeti, otok Cres jedno je od posljednjih staništa bjeloglavih supova, ali i dom surih orlova, škanjaca i sokolova. Ove ptice grabljivice iz zraka imaju savršen pregled nad ogoljelim kršem i kamenjarom Cresa, što ćete najbolje shvatiti kasnije, kada krenete planinariti po surovom i izloženom creskom grebenu. Ondje ćete redovito biti pod budnim okom bjeloglavih supova koji će vas s sigurne udaljenosti promatrati s visine. Napomenimo i da na otocima ima dosta zmija, no nijedna od njih nije otrovnica. Prema legendi, sv. Gaudencije prokleo je otrovnice i otjerao ih s Cresa i Lošinja. U praksi to znači da, koju god zmiju sretnete, možete biti sigurni da nije otrovna.
Kada napokon stignete do rta Jablanac, pred vama će se otvoriti prekrasan pogled na Riječki zaljev, grad Rijeku, Gorski kotar i Učku. Rt se nalazi na litici pedesetak metara iznad razine mora. Oglasna ploča i sandučić s pečatom označavaju početak staze.
1. dionica: rt Jablanac - Beli
Udaljenost: 9 km
Uspona/silazaka: 292/178
Mogućnost za opskrbu po putu: nema
Težina: 1/5
Uska staza uz suhozid početak je Via Apsyrtidesa te vodi od rta Jablanac prema nekada najsjevernijem naselju na otoku, zaselku Konac, koji je danas napušten. Tek nekoliko kuća svjedoči o tome da se ovdje nekada nalazilo pastirsko naselje. Budući da ovamo, osim planinara koji prolaze Via Apsyrtides, gotovo nitko ne dolazi, staza može biti ponešto zarasla. Zato preporučujem duge hlače ili barem štapove. Ako nemate trekking štapove, dovoljan će biti i bilo koji komad drveta pronađen uz stazu. Tako ćete si olakšati kretanje kroz relativno žilavo nisko raslinje, ali i ukloniti paučinu koja se često nadvije nad stazu.
Nakon zaselka Konac staza postaje širok makadamski put koji kroz šumu vodi prema drugom, povremeno naseljenom zaselku Ivanje, a zatim dalje prema Belom, pri čemu se izmjenjuju makadamski putovi i lijepo uređene planinarske staze. Prolazite uglavnom kroz hlad šume Tramuntane, okruženi prekrasnom florom i faunom visoravni ovog dijela otoka, sve do gradića Belog, gdje dionica završava.
Šetajući šumom Tramuntana, povremeno ćete naići na neobične kamene krugove odnosno labirinte izgrađene od suhozida na šumskim proplancima. Njihovi vijugavi prolazi vode prema središtu, a zatim istim putem natrag, stvarajući zanimljiv kontrast između divlje prirode i ljudske kreativnosti. U tišini stoljetne šume ovo je jedno od najneobičnijih mjesta na cijelom Cresu. Međutim, ovo nije povijesna ni arheološka baština, već pokušaj stvaranja umjetničke atrakcije koja spaja ljepotu prirode i kreativnost lokalnih autora, a nastala je krajem 20. stoljeća.
Neposredno prije ulaska u Beli možete skrenuti desno i uštedjeti stotinjak metara silaska, a potom i uspona te tako odmah krenuti s drugom dionicom. Ipak, to preporučujem samo ako imate dovoljno vremena, snage i, što je najvažnije, dovoljno zaliha vode i hrane za sljedeću dionicu, jednu od najzahtjevnijih, ali i najatraktivnijih na cijeloj stazi.
Smještaj:
Kamp: Brajdi Beli
Budžet smještaj: Barrel sea house (povoljno za više osoba)
Premium smještaj: Beli Casa
2. dionica: Beli - Predošćica
Udaljenost: 10,7 km
Uspon/silazak: 561/280 m
Mogućnost opskrbe putem: nema
Težina: 4/5
Ovo je prva od nekoliko zahtjevnih dionica na stazi koje predstavljaju pravo planinarsko iskustvo. Službeni početak dionice nalazi se na izlazu iz gradića Belog, na visini od 155 m, no s obzirom na to da je Beli jedino mjesto gdje se možete opskrbiti, vrlo je vjerojatno da ćete krenuti kilometar dalje i pedesetak metara niže, kod Rimskih vrata na izlazu iz mjesta. Posebno je važno napomenuti da, iako je Cres jedan od hrvatskih otoka s najvećim prirodnim zalihama vode, cijeli sjeverni dio otoka tek je 2025. godine dobio vodovodni sustav te još nema javnih slavina, stoga obavezno napunite zalihe vode u Belom.
Južno od Belog, odnosno na prostoru kojim prolazi ova dionica, otok se sužava i postaje viši, a šume ustupaju mjesto makiji i ogoljelom kamenjaru izloženom vjetru. Na ovom dijelu staze prolazimo najvišim vrhovima otoka: Orline, Gorice i Sis pri čemu se krećemo grebenom iznad 600 metara nadmorske visine. Ovaj surovi krajolik stanište je surih orlova, orlova zmijara, sivih sokolova i, naravno, bjeloglavih supova. Velika je vjerojatnost da ćete vidjeti barem potonje dok prolazite ovom stazom. Supove se uglavnom može promatrati kako jedre na toplim strujanjima zraka oko prijevoja Križić, gdje je otok širok svega dva kilometra, a otočna prometnica, koju ćete ovdje dvaput prijeći, nalazi se na 370 metara nadmorske visine.
Prvi dio staze tipičan je "kozji put", kako se kolokvijalno u hrvatskom primorju nazivaju uske pješačke staze uređene kroz krš i makiju, te vodi uzbrdo prema glavnom grebenu iznad Belog. Prekrasan pogled na otok Krk i krovove Belog redovito će se otvarati iza vas, sve dok ne uđete u šumu Tramuntanu, koju ste već upoznali u prvoj dionici. Nakon petnaestak minuta hoda (oko jednog kilometra od početka dionice) naići ćete na makadamsku cestu kojom nastavljate dalje. Uskoro će se pojaviti i putokaz za priključne staze prema trajektnom pristaništu Porozina te zaselku Dragozetići, u čijem ćete smjeru nastaviti širokom makadamskom šumskom cestom, veoma popularnom među ljubiteljima MTB biciklizma. Uz stazu ćete ponovno naići na kamene labirinte.
Nakon veoma ugodne šetnje u hladu Tramuntane širokom šumskom cestom, neposredno prije zaselka Sv. Petar dolazimo do račvanja staze, pri čemu nas Via Apsyrtides vodi strmo uzbrdo kamenitom stazom prema najvišim dijelovima grebena. Ovdje dionica postaje izuzetno zahtjevna, ali istodobno i veličanstvena. Otvaraju se pogledi na otoke Krk i Plavnik te u daljini Rab i Pag, a pred vama se izmjenjuju kameniti pašnjaci ograđeni suhozidima, mali šumski predjeli i burom oblikovan kamenjar. U sljedeća tri kilometra svladat ćete tristotinjak metara uspona, sve dok ne stignete do najvišeg dijela otoka, odnosno vrhova Gorice (648 m n. v.) i Sisa (639 m n. v.). Ovdje nailazimo i na jednu zanimljivost. Iako je Gorice najviši vrh otoka, za planinare, uključujući i stazu Via Apsyrtides, relevantan je vrh Sis, do kojeg vode uređene staze i s kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na sjeverni Jadran. Iako ćete proći tek stotinjak metara od vrha Gorice, do njega ne vodi nikakva staza te zbog nepristupačnog terena planinari onamo ne zalaze.
Na vrhu Sisa nalazi se i napuštena kućica nekadašnjeg GSM repetitora koja može poslužiti kao sklonište u slučaju opasnosti, ali nikako nije pogodna za noćenje. Objekt ima potencijal da u budućnosti bude preuređen u planinarsko sklonište, no to je u nadležnosti planinarskih društava i lokalne samouprave. Zasad je riječ tek o pomalo zahrđaloj limenoj kućici uz koju se može pronaći malo hlada.
Slijedi veoma strm spust uređenom, ali dosta kamenitom stazom prema glavnoj cesti i prijevoju Križić. Ovaj dio staze najpopularniji je uspon prema vrhu Sisu pa ćete gotovo sigurno sresti nekoga od planinara kako vam prilazi iz suprotnog smjera. Prijevoj Križić ujedno je i autobusno stajalište pa ovdje možete završiti dionicu. Ona se, međutim, nastavlja još 1,5 km preko kamenitog grebena prekrivenog tek vrlo niskom mediteranskom travom sve do naselja Predošćica. Pokraj crkve nalazi se bunar s vodom, no riječ je o kišnici pa preporučujem korištenje filtra za vodu ako je planirate piti.
Smještaj:
Premium smještaj: Villa de La Serra
3. dionica: Predoščica - Grad Cres
Udaljenost: 11,3 km
Uspona/silazaka: 112/520
Mogućnost za opskrbu po putu: nema
Težina: 2/5
Prekrasna treća dionica započinje pokraj zaselka Predošćica, gdje se staza uspinje s glavne ceste prema otočnom grebenu kamenitom, ali lako prohodnom stazom, s koje se pružaju veličanstveni pogledi prema Istri i otvorenom moru. Na stazi je vrlo malo hlada pa tijekom toplijih mjeseci obavezno ponesite dovoljno vode. Zahvaljujući tome što je riječ o relativno kratkoj dionici, koja je većim dijelom nizbrdo, ovo je jedna od lakših dionica na cijelom putu. Nažalost, sve do grada Cresa nema mogućnosti za nadopunu zaliha vode ni trgovine.
Prvih pet kilometara staze ima blag uspon, uz dosta sasvim ravnih dionica, po izrazito kamenitom, ali slikovitom terenu. Prolazi se neposredno pokraj vrha Velo Gračište, do kojeg je potrebno oko pet minuta skretanja sa staze ako se želite popeti zbog pogleda. Iako je područje veoma surovo i djeluje negostoljubivo, na vrhovima postoje tragovi nekadašnjih prapovijesnih ilirskih gradina plemena Liburna, uključujući i onu na spomenutom vrhu. Kada dođete do malog odvojka koji vodi prema zaselku Vodice, kod kojeg je moguće sići na glavnu cestu i uhvatiti autobus ako želite prekinuti dionicu, staza se pretvara u široku kamenitu cestu i odavde započinje stalna nizbrdica sve do grada Cresa. Ovo je dio Napoleonove vojne ceste iz 19. stoljeća, a danas se koristi za pristup lokvi Sublaška, koja se nalazi stotinjak metara od staze i uz koju se redovito mogu vidjeti poludivlji konji.
Napoleonova cesta veoma je zanimljiva upravo zato što nikada nije dovršena, a nova prometnica provedena je sasvim drugom trasom, pa je cesta prepuštena zubu vremena. Ovdje možete vidjeti kako su izgledale ceste popločane kamenim pločama kojima su nekada prolazila zaprežna kola, prije nego što su vlakovi i automobili ušli u širu upotrebu.
Dok će se grad Cres jasno nazirati na obzoru, staza će postupno ući u najveći maslinik na otoku, kroz koji ćete polako, ali sigurno stići do prvih kuća i samog naselja. Imajte na umu da je Cres, uz Mali Lošinj, najveće naselje na otoku te idealno mjesto za nadopunu hrane, vode i ostalih zaliha.
Smještaj:
Kamp: Kamp Kovačine
Budžet smještaj: Sobe Cres
Premium smještaj: Cres Art Studio
4. dionica: grad Cres - Valun
Udaljenost: 14 km
Uspona/silazaka: 310/236
Mogućnost za opskrbu po putu: slavina s vodom u zaselku Krčina
Težina: 2/5
U gradu Cresu možete pronaći sve što vam je potrebno da se opskrbite za sljedećih nekoliko dana pješačenja jer slijedi prilično dug dio staze na kojem su male trgovine i povremeni restorani jedino što ćete pronaći. Prvi dio ove dionice prolazi kroz grad i nastavlja se prema marini te dalje prema uvali Pičel, izuzetno plitkom dijelu mora koji se na svojem kraju doima poput jezera. Pritom ćete prolaziti šetnicom uz plaže koje su tijekom toplijih mjeseci redovito pune posjetitelja.
Nakon otprilike 2,5 km staza skreće na makadamski put koji se uspinje među maslinike ograđene suhozidima, s kojeg se pruža veoma lijep pogled na grad Cres i sjeverni greben otoka kojim ste već prošli. U sljedeća dva kilometra svladat ćete oko 270 metara uspona, što je ujedno i najzahtjevniji dio ove dionice. Nakon toga čeka vas lagana šetnja preko malog platoa prekrivenog pašnjacima do zaselka Krčina, pokraj čije se crkve nalazi špina s vodom.
Nakon naselja proći ćete pokraj, nažalost, ne baš lijepih ostataka krupnog otpada, sve dok se pred vama ne otvori relativno velik kameniti pašnjak. Ovdje mi je u prvi mah bilo pomalo zbunjujuće pronaći nastavak staze. Morate proći kroz mala vrata u suhozidu sa zapadne strane, ali ne kroz ona najudaljenija, iako mi se to u prvi mah činilo intuitivnim. Taj puteljak vodi prema košnicama s pčelama i siguran sam da ćete se munjevito vratiti, baš poput mene.
Strmom, uskom i krivudavom stazom nastavit ćete nizbrdo sve dok se ne spojite sa šumskom cestom koja zaobilazno povezuje Cres i Valun te je popularna među ljubiteljima MTB biciklizma. Prekrasni pogledi na Valunski zaljev i brojne plaže ovdje doista očaravaju. Tom stazom nastavljate prema Valunu, prelazite prometnicu pokraj kapelice sv. Marka i dolazite do raskrižja iznad parkirališta, gdje završava ova etapa. Preporučujem da se strmom cestom ili stepeništem spustite do samog mjesta jer je zaista prelijepo.
Smještaj:
Kamp: nema (nekadašnji kamp Zdovica je zatvoren zbog imovinsko-pravnih odnosa već nekoliko godina)
Budžet smještaj: Sobe MaMaLu
Premium smještaj: nema
5. dionica: Valun - Martinšćica (Miholašćica)
Udaljenost: 14 km
Uspona/silazaka: 625/614
Mogućnost za opskrbu po putu: kafić i restoran u Lubenicama te dvije slavine s vodom.
Težina: 4/5
Ovo je jedna od najtežih ali meni osobno najljepših dionica. Na nešto više od 15 kilometara ove dionice doživjet ćete sve što Cres i Lošinj imaju za ponuditi. Od prekrasnih plaža na početku i kraju staze, odnosno u Valunu i Miholašćici, strme uspone preko surovog grebena na prilazu zaselku Lubenice koji se nije puno promijenio od doba rimljana do danas, planinarenje kroz borovu šumu prema vrhu Helm (482 m.) sa prekrasnim pogledima na Kvarner, a na samom vrhu ćete na trenutak vidjeti i mistično Vransko Jezero, do šumskih cestica preko pašnjaka kojima danas uglavnom prolaze biciklisti te vlasnici ovaca kojih će upravo na ovoj dionici biti najviše. Iako službeno dionica završava u Martinšćici, u praksi ona vodi do manjeg naselja pored, Miholašćice. Zbog toga u ovom vodiču ne spominjem Martinšćicu.
Početak staze je strmi uspon iz Valuna (dionica zapravo počinje stotinjak metara iznad parkinga, ali bolje je početi sa razine mora) i vodi strmom šumskom cestom prema Lubenicama. Veći dio ceste je betoniran i prolazi najprije kroz maslinike a potom kroz lijepu borovu šumu. U manje od dva i pol kilometra napravit ćete oko 380 metara uspona. Došavši na plato uskoro ćete ugledati prepoznatljivu siluetu Lubenica. Ovdje se možete okrijepiti u lokalnom kafiću, napuniti vodu u jednoj od nekoliko javnih špina i uživati u pogledu na Istru i Kvarner. S razlogom su Lubenice jedno od najprepoznatljivijih mjesta cijelog Cresa.
Nakon Lubenica slijedi dio otoka koji uzpozna jako malo posjetitelja. Planinarska staza prati greben prema vrhu Helm, kroz borovu šumu na strmoj litici i čestim kamenjarima. Neposredno pred završni uspon na Helm naići ćemo na jako zanimljivu spilju Morska peć u kojoj se čak i nalaze tragovi ognjišta. Nisam siguran koliko je spilja zaštićena od padalina zbog nagiba otvora, ali čini se nevjerojatno lijepom i iznenađujuće je velika.
Sam vrh Helm jedino je mjesto s kojeg ćete vidjeti Vransko jezero i to samo djelomično. S obzirom na veličinu jezera, očekivao bih da ćemo ga češće viđati. Tragovi šatora na malom platou pokazuju da je ovo popularno mjesto za noćni bivak, što ne iznenađuje s obzirom na vrhunske poglede koji se odavde pružaju. Ovdje također staza prestaje biti klasična uska planinarska staza i pretvara se u prekrasan širok šumski put kojim nastavljamo do malog sela Vidovići oko 10 km od početka staze s odličnim pogledima na Osoršćicu i sjevernu stranu Lošinja, da bi nakon sela opet krenuli makadamskom cestom prema unutrašnjosti sve dok se ne spojimo 13. kilometru biciklističkom stazom Hrasta - Grmov - Lubenice.
Slijedi veoma strmi spust prema Miholašćici kroz borovu šumu po uskoj stazi sa dosta oštrog kamenja. Kad izađete na glavnu cestu i uđete među prve kuće Miholašćice, niste još završili dionicu. Staza obilazi prvi dio mjesta i prolazi ispod ostataka crkve sv. Kristofor te u samom centru dolazi gotovo na razinu mora. Prekrasne plaže, beach-bar, restoran i mogućnosti za smještaj čine Miholašćicu odličnim mjestom za završiti dionicu.
Smještaj:
Kamp: Kamp Slatina
Budžet smještaj: Apartmens Julia
Premium smještaj: Apartman Paradiso
6. dionica: Miholašćica - Ustrine
Udaljenost: 8 km
Uspona/silazaka: 173/17
Mogućnost za opskrbu po putu: špina i restoran "Nonina Koliba" u zaselku Stivan
Težina: 1/5
Nakon što u Miholašćici ponovno doživite morsku stranu otoka Cresa te se odmorite uz prekrasnu plažu te okrijepite u dućanu ili restoranu (nedaleko se također nalazi i veće, turistički atraktivnije naselje Martinšćica sa svojim poznatim kampom, dućanom i većom grastronomskom ponudom) staza vas vodi usporedno sa glavnom cestom s blagim usponom prema zaselku Stivan. Vodite računa da na online kartama označena staza koja ide prometnicom nije točna, oznake na terenu jasno označavaju stazu po maloj šumskoj cestici koja se nakon oko 1,5 km spaja opet sa glavnom cestom kojom ulazite u Stivan.
Osim jednog sezonskog restorana i špine s pitkom vodom u samom centru u ovom naselju nema gotovo ništa, pa ćete uskoro nastaviti šumskom stazom uglavnom korištenom za pristup pašnjacima. Spomenimo i kako u Stivanu imate i autobusnu stanicu.
Staza nastavlja kroz šumski teren, uglavnom jako dobro označenom i uređenom stazom koja izmjenjuje šumske makadamske ceste, pastirske staze i uske stazice među suhozidima u hladu autohtonog hrasta crnike prema Ustrinama. Uglavnom je ravna staza, sa jako blagim usponima koje ćete jedva osjetiti. Meni osobno ovo je bila uvjerljivo najlakša dionica. Tek neposredno pred naselje Ustrine čeka vas još jedan mali uspon kojim ulazite u naselje sa jednim od najljepših pogleda otoka. Ovdje imate veoma popularan sezonski restoran Panorama i sezonski dućan. Kako je dionica izvrsno označena, gotovo da ne trebate neke posebne upute
Smještaj:
Premium smještaj: nema
Važno! Naravno, postoje smještajne jedinice u Ustrinama, ali nisam pronašao niti jednu koja nudi smještaj za samo jedno noćenje.
7. dionica: Ustrine - Osor
Udaljenost: 16 km
Uspona/silazaka: 53/223
Mogućnost za opskrbu po putu: špina na križanju staze sa glavnom otočnom prometnicom
Težina: 2/5
Relativno lagana ali dosta duga dionica vodi od Ustrina prema Osoru, gdje staza napušta otok Cres. Prvi dio staze je lagana, makadamska cesta koju često koriste stanovnici Ustrina kako bi skratili put prema Osoru i Lošinju te poljima prema Punta Križa, najzapadnijem dijelu otoka. Ovaj dio otoka je širok plato koji se polako spušta prema spomenutom naselju na samom kraju otoka te je stoljećima obradivo tlo i pašnjak za Osor i druga okolna sela, nekada značajno naseljenija nego danas.
Nakon malo više od 2 km staza prelazi glavnu otočnu prometnicu (imajte na umu da na ovom dijelu ceste automobili znaju voziti poprilično brzo, pa oprezno prelazite cestu) i tamo se nalazi javna slavina sa svježom vodom koja je odlično mjesto za okrijepu. Odavde je tek nekoliko kilometara do Osora, ali staza radi popriličan polukrug kroz poluotok Punta Križe i lijepe pastirske terene.
Nakon oko 2 km hoda kroz tradicionalne pašnjake u društvu na Cresu nezaobilaznih ovaca dolazimo do crkve Gospe od Loze. Putem ćete naići na tradicionalne drvene vratnice koje treba otvarati i zatvarati kako ovce ne bi prelazile iz jedne parcele u drugu ili izašle na cestu. Crkva Gospe od Loze ima dužu tradiciju nego se čini, jer je sadašnje zdanje preuređeno u 18. stoljeću iz ranije gotičke crkve u znatno veću crkvu neobičnog tlocrta u obliku križa i pročelja s trima apsidama. Ovo područje je nekada bilo prekriveno nasadima vinove loze, ali iseljavanje i bolesti loze krajem 19. i početkom 20 stoljeća postupno su iskorijenili lozu i zamijenili ju pašnjacima i maslinicima. Staza nastavlja neasfaltiranom šumskom cestom pri čemu postupno maslinike i pašnjake zamjenjuje niska šuma hrasta crnike i šmrikovice uz jedan manji uspon neposredno pred prelazak lokalne prometnice prema zaselku Punta Križa te potom nastavlja prema jami Sredi.
Jama na Sredi doima se poput rimskog Pantheona, baš kako ju je i opisao Alberto Fortis u 18. stoljeću, sa svojim gotovo savršenim otvorom koji je posebno spektakularan ako pogodite pravo doba dana kada se sunčeve zrake probijaju u unutrašnjost. Nalazi se oko 400 metara od same staze ali je itekako vrijedna skretanja.
Nakon jame staza nastavlja kroz tipičan krški teren hrasta crnike i šmrikovice sve dok posljednih četiri kilometra ne dođete na gotovo savršeno ravan dio staze koji se nalazi na nekadašnjem močvarnom terenu jugozapadno od gradića Osora i uz uvalu Sonte. Zanimljivo, nekadašnje naselje Osor bilo je smješteno na ovom području, pri čemu je močvaran teren, danas uglavnom isušen i s tek nekoliko bara sa boćatom vodom koja su važno vodocrpilište za ovce te popularno odmorište za ptice selice, bio izvor vode ali nažalost i malarije koja je prvenstveno razlog zbog čega se otočka prijestolnica preselila sjevernije u grad Cres. Danas odavno malarije nema, ali još ranije nestao je i nekadašnji značaj Osora, jedinog hrvatskog naselja na dva otoka te pravog muzeja na otvorenom. U Osoru ne samo da završava ova dionica već se i opraštamo od otoka Cresa. Prelaskom preko malog pomičnog mosta koji spaja Cres i Lošinj preko uskog kanala dolazimo na drugi otok ove planinarske transverzale.
Smještaj:
Kamp: Preko mosta
Budžet smještaj: Pl. dom Sv. Gaudent
Važno! Naravno, postoje smještajne jedinice u Osoru, ali nisam pronašao niti jednu koja nudi smještaj za samo jedno noćenje.
8. dionica: Osor - Ćunski
Udaljenost: 19 km
Uspona/silazaka: 731/651
Mogućnost za opskrbu po putu: planinarski dom Sv. Gaudent na sjevernim obroncima planine Osoršćica
Težina: 5/5
Ovo je uvjerljivo najteža i najizazovnija dionica cijele staze. Može se podijeliti na dva dijela: od početka u gradiću Osoru je pravi planinarski uspon po obroncima jedne od najviših hrvatskih otočnih planina, uglavnom po jako dobro označenoj i uređenoj planinarskoj stazi, dok je drugi dio staze najgora staza po kojoj sam ikad hodao. Od vrha Sv. Mikula prema Ćunskom staza vodi uglavnom po golom, veoma oštrom kamenjaru, povremeno kroz zapuštene staze i prolaze među pastirskim parcelama i iziskuje veoma dobru koncentraciju da se izbjegne pad na tom kamenju.
Početak dionice je pomični most preko kanala u Osoru koji razdvaja Cres i Lošinj. Vodite računa o tome da se most otvara u 9 ujutro i 18 popodne te u to vrijeme oko pola sata nije moguće prijeći na drugu stranu. Nakon toga staza ulazi u kamp "Preko Mosta" (koji toplo preporučujem ako planinarite sa šatorom) i nastavlja uzbrdo pastirskom stazom među suhozidima koja uskoro prelazi u klasičnu planinarsku stazu i vodi prema pl. domu Sv. Gaudent, Pri tome nekoliko puta prelati pristupnu makadamsku cestu koju često koriste i biciklisti. Pripremite se na prekrasne poglede kad god barem malo provirite iz šume. Nakon malo manje od dva sata dolazimo do planinarskog doma koji je nedavno obnovljen i koji je u toplijim mjesecima otvoren svakog dana i nudi okrijepu kao i mogućnost noćenja. Prema riječima domara, do proljeća 2027. godine trebala bi biti obnovljena spavaonica i time će se smještajni kapaciteti podignuti na dodatnu razinu. Pogled s terase doma veličanstven je.
Nastavak puta nudi relativno strmi uspon po grebenu prema najvišem dijelu planine Osoršćice na dijelu koji je prilično izložen vjetrovima. Nakon otprilike 1,5 km stižemo do putokaza za lokalitet za slobodno penjanje nakon čega staza polako ulazi u borovu šumu koja će nas pratiti sve do najvišeg vrha Televrina (589 m. n. v.) s kojeg se pruža ograničen pogled na otoke Unije, Srakane i Susak. Na jednom dijelu staze prolazi se uz strmu liticu pa je taj dio dodatno osiguran sajlama. Grebenska staza se nastavlja uz radiokomunikacijski repetitor i dalje sve do vrha sv. Mikula na kojem se nalazi istoimena kamena crkvica i pogled na sve strane koji naprosto očarava. Za mene, ovo je najljepši pogled čitavog Sjevernog Jadrana.
Iskoristite prekrasan plato na vrhu Sv. Nikole za odmor i užitak u pogledu jer vas čeka jedna od najgorih staza koje sam ikad prošao. Sljedećih desetak kilometara spuštat ćete se po iznimno teškom, kamenitom terenu punom škrapa i slabo održavane staze prema naselju Ćunski. Za udaljenost od desetak kilometara trebat će vam oko pet sati, prvenstveno zbog složenosti terena.
Prvi dio staze su doslovno markacije postavljene na veoma težak, strmi i kameniti teren tipičnih primorskih škrapa i kamenjara s veoma oštrim vapnenačkim stijenama pa je potreban poseban oprez. Nakon malo više od 2 km silaska takvim terenom dolazimo do malog sedla Počivalice (246 m. n. v.) koje sasvim opravdava svoje ime i nakon kojeg se izmjenjuju prelasci preko terena golih primorskih škrapa sa prolaskom kroz suhozidima ograđenih pastirskih parcela koje se već desetljećima ne koriste, uslijed čega je i staza pomalo zarasla.
Na ovom dijelu otok Lošinj je relativno uzak i doima se poput niza međusobno spojenih hupsera odnosno čunjeva (pretpostavljam da i naziv mjesta u kojem dionica završava dolazi odavde) pa ćete osim zahtjevnog terena također i polako ali sigurno skupljati uspone na stazi, iako smo ostavili najviši vrh daleko iza sebe. Posljednji kilometar staze je po lokalnoj prilaznoj cesti naselju Ćunski, nakon što prije toga prijeđete glavnu otočnu prometnicu (na relativno nezgodnom mjestu gdje je nepregledan zavoj pa je stoga potreban dodatni oprez). Ušavši u Ćunski možete nazdraviti sami sebi jer ste završili uvjerljivo najtežu dionicu ove staze.
Smještaj:
Premium smještaj: Studio Apartman Tisa
9. dionica: Ćunski - Mali Lošinj
Udaljenost: 9 km
Uspona/silazaka: 21/67
Mogućnost za opskrbu po putu: veći dio staze prolazi uz predgrađa Malog Lošinja. Tijekom sezone kafići, restorani i manji dućani mogu se naći na svakom koraku. Pored lučica obično ima i slavina s vodom.
Težina: 1/5
Prije nego krenemo opisivati ovu dionicu važna napomena! Na službenoj stranici i na relevantnim online mapama prikazana je jedna, prilično tehnički složena ruta po samoj obali koja predstavlja prilično izazovan škraping. Na terenu, oznake su postavljene uz glavnu prometnicu i po mom skromnom sudu ovo je daleko mudrija odluka jer obalne škrape mogu biti prilično opasne.
Ukoliko idete obalnom rutom, pri kraju mjesta Ćunski skrećete prema oznakama za plažu i prolazite kraj malog igrališta uz koje se nalazi slavina. Dolaskom na plažu imate prekrasan pogled na otočić Veli Osir. Nakon plaže staze više nema. Hodamo po obalnim škrapama sljedećih nekoliko kilometara, sve do uvale Poljana nakon koje slijedi normalna staza.
S druge strane, ako idemo prema oznakama sve do mosta Privlaka slijedimo glavnu cestu na kojoj često nedostaje pločnika pa šetnja nije pretjerano ugodna, iako su pogledi na otočić Koludarc te razvedenu i šumovitu obalu Lošinja prekrasni. Često ćete prolaziti i uz plaže pa se možete okupati. Uspona gotovo da uopće nema.
Kod mosta Privlaka obje staze se spajaju i dalje nema dvojbi koja je prava. Preostalih nešto više od dva kilometra hodamo po pločniku uz prometnicu, sve dok ne uđemo u središte Malog Lošinja i kod autobusnog kolodvora siđemo na obalnu promenadu.
S obzirom na konfiguraciju otoka očito je pri projektiranju staze ova dionica postala usko grlo. Ipak, kao netko odrastao na sličnim primorskim škrapama svakako bih ih zaobišao. Iako može biti zanimljivo iskustvo, po mojem mišljenju, za nekog tko nije naviknuo na takav teren opasnost od pada i ozljede je prevelika da bi se isplatila.
Smještaj:
Kamp: Kamp Čikat
Budžet smještaj: Hostel Flora
Premium smještaj: Villa Casia
10. dionica: Mali Lošinj - Veli Lošinj
Udaljenost: 18 km
Uspona/silazaka: 280/280
Mogućnost za opskrbu po putu: nekoliko kafića i sezonskih malih dućana na poluotoku Čikat. Tijekom toplijih mjeseci tuševi sa slavinom na svakoj većoj plaži.
Težina: 3/5
Veoma duga dionica otkriva ono zbog čega većina turista dolazi na Lošinj: prekrasne plaže, šetnice uz more i gustu borovu šumu na poluotoku Čikat. Iako većina dionice prolazi kroz šetnice na kojima ćete uglavnom susretati turiste iz obližnjih resorta, posljednjih sedam kilometara vodi vas kroz pomalo divlje i teže dostupne plaže koje su pravi raj za one kojima gužve nisu po guštu.
Krećemo iz samog središta Malog Lošinja i slijedimo obalnu šetnicu prema nekadašnjem vojnom kompleksu na sjeverozapadnom dijelu grada gdje se nalazi prekrasna ali nažalost zapuštena Vila Flora. Uskoro skrećemo na stazu omeđenu suhozidima koja nas vodi prema vidikovcu Monte Baston, uzvisini iznad grada sa koje se pruža prekrasan pogled prema cijeloj uvali i koja je s razlogom bila stoljećima mjesto pod kontrolom raznih vojska. Ostaci bunkera i skloništa svjedoče o dugogodišnjoj vojnoj prošlosti ovog mjesta.
Slijedi nastavak dobro uređenom stazom prema rtu Boka Falsa, mjestu gdje tek stotinjak metara širok kanal razdvaja poluotok Čikat od otočića Klobučara. Zbog iznimno jakih struja i plitkog mora ovo je prolaz koji uglavnom nautičari izbjegavaju. Mi nastavljamo zapadnom obalom poluotoka Čikat odličnom pješačkom stazom koja je i glavna šetnica za obližnje hotele i kampove te koja predstavlja vrhunac otočnog turizma. Pred nama će se izmijenjivati plaže sa kamenitom, nepristupačnom obalom dok će staza većinu vremena biti u hladu borovine. Ukoliko prolazite tijekom ljetnih mjeseci ovdje ćete gotovo sigurno naići na ogromne gužve.
Nakon jedanaest kilometara staza će napustiti komplekse hotelskih naselja, prestati biti uređena i asfaltirana štetnica i opet postati prava pješačka obalna staza kroz hladovinu borove šume i prekrasne plaže skrivene u malim uvalicama. Prva od njih je nudistička plaža Borik (koju staza diskretno zaobilazi) da bi nakon toga se nizale jedna za drugom prekrasne uvale u kojima čak i tokom ljeta nema gotovo nikoga. Posljednja od njih, uvala Krivica, veoma je popularna za nautičare te ćete gotovo sigurno ovdje videti barem nekoliko plovila na sidru.
Nakon Krivice preostalo nam je tek oko tri kilometra dionice, no ovdje nas čeka posljednji veoma zahtjevan uspon na cijeloj stazi. Strmom, uglavnom izloženoj suncu stazom krećemo uzbrdo, ravno prema južnom Lošinjskom grebenu na koji se spajamo na 220 metara visine kod crkvice i lijepog vidikovca Sv. Ivan. Podjednako strmom stazom koja je simbolično djelomično pretvorena u križni put silazimo u Veli Lošinj, drugo najvažnije naselje otoka gdje završava ova dionica. Još samo jedna i avantura je gotova!
Smještaj:
Kamp: nema
Budžet smještaj: Hi Hostel Veli Lošinj
Premium smještaj: Villa Irene
11. dionica: Veli Lošinj - rt Radovan (Ilovik)
Udaljenost: 15 km (od čega oko 2,5 km je vožnja brodom)
Uspona/silazaka: 134/134
Mogućnost za opskrbu po putu: kafić u uvali Rovenska na izlazu iz Velog Lošinja, kafić, dućan i dva restorana na Iloviku.
Težina: 2/5
Na ovoj dionici veoma je važno dobro planiranje jer ona uključuje prijevoz na otok Ilovik redovitom brodskom linijom. Luka Mrtvaška je udaljena oko 9 km od Velog Lošinja (našom stazom naravno), put do tamo nije tehnički zahtjevan ali također drugi dio staze nije idealan ni da ga se pretrči, ako se kasni na brod (naravno osim ako niste trail trkač, no tada općenito ovaj vodič čitate u drugačijem svjetlu). Oko desetak minuta plovidbe odvija se nekoliko puta dnevno malim brodom na redovnoj liniji br. 311. Aktualni vozni red pronađite OVDJE.
Posljednja dionica kreće iz Velog Lošinja te prati obalu prema uvali Rovenska, svojevrsnom južnom naselju Velog Lošinja sa prekrasnom lučicom i šarenim kućama. Staza će na ovom dijelu biti betonirana obalna šetnica koju uglavnom turisti koriste za prilaz plažama te se postupno pretvara u jako lijepu obalnu šetnicu koja vijuga razvedenom obalom i stalno iznenađuje sa novim vidicima i prekrasnim plažama. Po putu se otvara nevjerojatno lijep pogled na otočiće Vele i Male Orjule.
Nakon oko pet kilometara od Velog Lošinja kod uvale Jamne staza skreće prema unutrašnjosti otoka, pomalo zaraslim puteljkom kroz hladovinu hrasta crnike. Tipična pastirska staza omeđena suhozidima ne pruža previše pogleda i blago se uspinje na oko stotinjak metara nadmorske visine i zapravo će to biti posljednji uspon koji ćemo imati tokom cijele dionice. Kad se približimo hrbtu otoka opet će se pred nama pojaviti pogled na Orjule a među krošnjama stabala počet će se nazirati i otočić Kozjak te Sv. Petar i nešto dalje Ilovik.
Nakon nešto više od sedam kilometara od početka staze te oko kilometar i pol nakon što smo krenuli uzbrdo i ostavili prekrasne plaže za sobom nailazimo na makadam koji je služio za izgradnju (koliko je meni poznato nefunkcionalnog) glamping resorta oko Mrtvaške. Ovdje je veoma važno dobro slijediti putokaze jer šira, lijepo uređena makadamska cestica koja vodi prema moru zapravo će vas odvesti u pogrešnom smjeru. Moramo sići dosta uskom stazom prema samoj obali gdje ćemo zadnjih nešto više od kilometar prolaziti kroz gustu primorsku makiju isprepletenu sa hrastom crnikom sve dok se pred nama ne pojavi lučica Mrtvaška.
Nimalo fotogenična lučica nema ničega osim pristaništa (čak ni hlad koji bi dosta dobro došao tijekom toplijih mjeseci). Brod je mali ali sasvim dovoljan za ovakvu rutu i uskoro ćete se naći na rivi Ilovika. Staza vodi lijevo (odnosno prema jugu) glavnom ulicom na kojoj se nalazi i restoran te dućan. Kako je Ilovik otok bez automobila, zapravo svaka ulica na otoku je pješačka staza. Istom tom ulicom uskoro ćete izaći iz naselja te krenuti blagom uzbrdicom uz vinograde i suhozidima ograđene tek ponekad obrađivane površine.
Nakon petnaestak minuta hoda naići ćete na kapelicu Gospe Lurdske te potom putokaz za Velu Stražu (91 m. n. v.). Via Apsyrtides ne prolazi tim vrhom ali trebat će Vam manje od 15 minuta da dođete do vrha s kojeg se pruža prekrasan pogled na cijeli otok te na druge otočiće u okolini pa preporučujem taj mali dodatni pothvat. Petstotinjak metara dalje staza se račva za rt Radovan (kamo mi idemo) te prema prekrasnoj plaži Pražine (koju toplo preporučujem na povratku).
Ostalo nam je tek malo više od jedan i pol kilometar do kraja avanture. Dobro prohodna staza omeđena suhozidima vodi prema samom kraju otoka gdje oglasna ploča označava da je Via Apsyrtides završena! Iako do stvarnog rta ima još oko 600 metara zračne udaljenosti i nepristupačnog terena (staza zapravo završava u uvali Prišliga koja nije najidealnije odmorište zbog oštrih stijena, ali zato pruža prekrasan pogled prema Kvarneriću, Pagu i u daljini Velebitu), možemo biti ponosni da smo svojim koracima povezali najsjeverniju i najjužniju točku Cresko-Lošinjskog arhipelaga i tako uspješno završili planinarenje Via Apsyrtides.
