Via Apsyrtides: vodič za prelazak Cresa i Lošinja
Via Apsyrtides, planinarska transverzala koja preko najviših grebena otoka Cresa i Lošinja spaja najsjeverniju točku Cresa, rt Jablanac, s najjužnijom točkom cresko-lošinjskog arhipelaga, rtom Radovan na otoku Iloviku, duga je 149 kilometara i nevjerojatno je raznolika. Prolazi preko kamenjara, kroz makiju i starim kamenim putevima kojima je pisana povijest ovih otoka. A to je zaista duga povijest. Možda toliko duga koliko i povijest općenito. Od prapovijesnih ilirskih plemena Liburna, čije se ostatke gradina i dalje može pronaći uz put, preko Rimljana, koji su ostavili najsnažniji pečat na otocima, pa sve do Napoleona i napokon naših suvremenika, koji turističkim razvojem obale možda ne stvaraju toliko lijepu arhitekturu, ali barem funkcionalnu. Staza nas vodi od oštrih škrapa i skrivenih uvala do najviših vrhova Cresa i Lošinja, koji bi se doimali kao pravi planinski lanac da pogled gotovo na svakom koraku ne luta obzorom, privučen cijelom lepezom kvarnerskih otoka i otočića.
NAPOMENA: U tekstu se pojavljuju različite udaljenosti i nadmorske visine. Različiti izvori i gpx zapisi međusobno odudaraju u nekim dionicama. Osim toga, kad dionice počinju i završavaju u središtu naselja, teško je reći koja je točka zapravo početak ili kraj. Iako su razlike relativno male, važno je naglasiti zbog čega se podaci ne podudaraju 100%.
Sadržaj
Opis staze
Podijeljena u 11 dionica, staza se proteže na 149 kilometara i kombinira sve zamislive oblike površine po kojoj hodate. Dobro zamišljen raspored dionica omogućava da svaku stazu (osim prve i posljednje) započnete tamo gdje možete pronaći smještaj ili organizirati prijevoz do smještaja.
Iako je najviša točka, vrh Sis na otoku Cresu, visoka tek 639 m n. v., staza se pokazala izuzetno zahtjevnom. Ne samo zbog ukupnog uspona, koji na većini od jedanaest dionica prelazi 400-500 metara, već i zbog izazovnog krškog terena koji će vas pratiti na većem dijelu staze.
Sunce, bura, južina i obilne kiše izvan toplijih mjeseci dodatno kompliciraju prelazak. Dodamo li tome potencijalne logističke izazove izvan glavne ljetne sezone, tijekom koje nikako ne preporučujem ovu stazu jer surovi obronci Cresa i Lošinja na ljetnoj žegi postaju smrtonosni, kao i činjenicu da su dućani, restorani i smještajne jedinice u hladnijim mjesecima uglavnom zatvoreni, Via Apsyrtides postaje sve samo ne ugodna šetnja. Ako pomislite da ćete je proći bez problema samo zato što visinom "nije ni do koljena" transverzalama na Dinari, Velebitu ili Biokovu, nasukat ćete se na primorskom kršu prije nego što mislite.
Najveća čar ove staze krije se u njezinoj iznimnoj raznolikosti. Tijekom samo jednog dana put će vas voditi kroz guste šume borova i hrasta crnike, preko kamenitih predjela na kojima tek ponegdje raste niska trava, uz društvo brojnih ovaca kojih na Cresu, čini se, ima čak deset puta više nego stanovnika.
Spuštat ćete se do slikovitih uvala koje izgledaju poput prizora s razglednice, a zatim se strmim usponima ponovno penjati prema vidikovcima s kojih se pružaju pogledi vrijedni svakog koraka i uloženog truda. Beli i Lubenice ostavljaju dojam mjesta u kojima je vrijeme gotovo stalo, kao da su ih stari Rimljani napustili tek jučer, dok hoteli u okolici poluotoka Čikata odišu modernim izgledom koji kao da pripada nekoj dalekoj budućnosti. Ipak, najveća pogreška koju sam napravio bila je ta što sam ovu stazu prošao prebrzo.
Via Apsyrtides nije ruta koju treba samo prijeći, već iskustvo kojem se treba posvetiti, usporiti korak i uživati u svakom njegovu trenutku.
Dionice
Staza prolazi kroz ukupno 11 dionica. Možete ih skratiti ili produžiti, ali imajte na umu da u većini slučajeva kraj dionice označava i prvi realan dodir sa civilizacijom i mogućnosti silaska sa staze.
Dionica |
Duljina (km) |
Uspon (m) |
Silazak (m) |
Težina |
1. Rt Jablanac - Beli |
8,92 |
389 |
261 |
1/5 |
2. Beli - Predošćica |
10,44 |
673 |
406 |
4/5 |
3. Predošćica - grad Cres |
10,96 |
185 |
601 |
2/5 |
4. Grad Cres - Valun |
13,71 |
527 |
449 |
2/5 |
5. Valun - Miholašćica |
14,65 |
678 |
730 |
4/5 |
6. Miholašćica - Ustrine |
9,37 |
355 |
198 |
1/5 |
7. Ustrine - Osor |
16,40 |
156 |
336 |
2/5 |
8. Osor - Ćunski |
18,81 |
945 |
879 |
5/5 |
9. Ćunski - Mali Lošinj |
8,87 |
91 |
156 |
1/5 |
10. Mali Lošinj - Veli Lošinj |
17,85 |
519 |
513 |
3/5 |
11. Veli Lošinj - Rt Radovan (Ilovik) |
15,00* |
343 |
350 |
2/5 |
UKUPNO |
144,98 |
4.860 |
4.879 |
* uključujući oko 2,5 km vožnje brodićem od luke Mrtvaška do Ilovika.
Pročitajte i naš detaljni vodič za sve dionice Via Apsyrtides
Početak staze nalazi se na rtu Jablanac, najsjevernijoj točki otoka Cresa. Ipak, da biste došli do početka, trebat ćete prepješačiti desetak kilometara iz gradića Belog ili luke Porozina jer do rta nije moguće doći na drugi način osim pješice. Prolazimo kroz nekoliko malih, napuštenih sela u prekrasnoj šumi Tramuntani, koja prekriva sjever otoka, sve do starog gradića Belog.
Druga dionica jedna je od zahtjevnijih i vodi preko glavnog grebena otoka Cresa, uključujući i najvišu dostupnu točku, vrh Sis (639 m n. v.). U početku ugodna šumska cesta postaje sve zahtjevnija kako napuštamo Tramuntanu i penjemo se na greben, no zato pogledi postaju sve ljepši. Posljednji dio čini strmi spust prema prijevoju Križić, nakon čega slijedi kratak dio puta po znatno nižem grebenu do naselja Predošćica.
Iz Predošćice kreće treća dionica, koja vodi prema gradu Cresu, važnom mjestu za nadopunu zaliha. Ova je dionica lakša i vrlo slikovita, a spust prema Cresu povijesno je zanimljiv jer nas vodi napuštenom Napoleonovom vojnom cestom, koja se u posljednja dva stoljeća malo promijenila.
Od grada Cresa do Valuna vodi četvrta dionica, duga 14 km. Staza prolazi uz marinu i plaže uvale Pičel, a zatim se uspinje kroz maslinike i suhozide prema zaselku Krčina, gdje se nalazi slavina s vodom. Nakon prelaska kamenitih pašnjaka i strmog spusta šumskom stazom otvaraju se prekrasni pogledi na Valunski zaljev i okolne plaže, sve do Valuna, slikovitog primorskog mjesta u kojem dionica završava.
Peta dionica, od Valuna do Miholašćice, jedna je od najljepših, ali i najzahtjevnijih etapa Via Apsyrtidesa. Staza se iz Valuna strmo uspinje prema srednjovjekovnim Lubenicama, gdje se možete okrijepiti i napuniti zalihe vode. Zatim prati greben kroz borove šume i kamenjar prema vrhu Helm (482 m), s kojeg se pružaju impresivni pogledi na Kvarner i djelomično na Vransko jezero. Preko sela Vidovići i šumskih putova nastavlja se prema strmom, kamenitom spustu u Miholašćicu, gdje vas na kraju čekaju plaže, restorani i mogućnost smještaja.
Šesta dionica vodi od Miholašćice do Ustrina. Duga je osam kilometara i prolazi šumskim putovima i pastirskim stazama prema zaselku Stivan, gdje se nalaze slavina s pitkom vodom, sezonski restoran i autobusna stanica. Dobro označena trasa nastavlja se kroz hladovinu hrasta crnike, između suhozida i pašnjaka, uz tek blage uspone. Završni uspon vodi u Ustrine, naselje poznato po jednom od najljepših pogleda na otoku Cresu, gdje se sezonski mogu pronaći restoran i trgovina.
Sedma dionica, od Ustrina do Osora, duga je 16 kilometara i prolazi širokim platoom južnog Cresa, nekada važnim poljoprivrednim područjem i pašnjakom. Nakon prelaska glavne otočne prometnice, gdje se nalazi slavina s vodom, staza vodi kroz tradicionalne pašnjake, pokraj crkve Gospe od Loze i kroz tipičan krški krajolik obrastao hrastom crnikom i šmrikovinom. Vrijedi napraviti kratki obilazak do jame Sredi, impresivnog prirodnog otvora koji podsjeća na rimski Panteon. Posljednji kilometri vode preko nekadašnjeg močvarnog područja do povijesnog Osora, gdje se preko pomičnog mosta prelazi na otok Lošinj.
Vrhunac cijele staze osma je dionica, od Osora do Ćunskog. To je najzahtjevnija etapa cijele trase jer kombinira planinarski uspon na Osoršćicu s dugim i tehnički vrlo teškim silaskom kroz oštar kamenjar. Iz Osora se staza uspinje do planinarskog doma Sv. Gaudent, a zatim grebenom vodi prema vrhovima Televrina (589 m) i Sv. Nikola, s kojih se pružaju spektakularni pogledi na okolne otoke i sjeverni Jadran. Nakon vrha Sv. Nikola slijedi desetak kilometara zahtjevnog terena sa škrapama, oštrim vapnenačkim stijenama i mjestimično zaraslim putovima, zbog čega treba računati na spor napredak i vrlo pažljiv hod.
Deveta dionica, od Ćunskog do Malog Lošinja, duga je devet kilometara i vodi uglavnom ravnim terenom, no važno je odabrati sigurniju varijantu trase. Obalna ruta prolazi kroz zahtjevne škrape koje mogu biti opasne, pa je razumnije slijediti označeni pravac uz glavnu prometnicu, iako na pojedinim dijelovima nema pločnika. Putem se pružaju lijepi pogledi na otočiće Veli Osir i Koludarc, a moguće je zastati i na nekoj od plaža. Kod mosta Privlaka trasa se nastavlja uređenim pločnikom prema središtu Malog Lošinja, gdje su dostupni brojni kafići, restorani, trgovine i slavine s vodom u blizini lučica.
Sasvim drugačiji dojam Lošinja donosi deseta dionica, od Malog Lošinja do Velog Lošinja. Duga je 18 kilometara i otkriva najljepšu obalnu stranu Lošinja, od gradske promenade i povijesnih vojnih ostataka na Monte Bastonu do uređenih šetnica poluotoka Čikat, njegovih plaža i borovih šuma. Nakon turistički razvijenog dijela slijedi mirnija obalna staza uz skrivene uvale, uključujući Krivicu, gdje se često mogu vidjeti usidrene jedrilice. Završni dio donosi strm uspon na greben južnog Lošinja do crkvice sv. Ivana, s lijepim vidikovcem, a zatim zahtjevan silazak u Veli Lošinj. Na poluotoku Čikat tijekom sezone ima kafića i manjih trgovina, a na većim plažama dostupni su tuševi sa slavinama.
Jedanaesta i posljednja dionica, od Velog Lošinja do rta Radovan na Iloviku, duga je oko 15 kilometara, uključujući približno 2,5 km vožnje brodom od Mrtvaške do Ilovika, pa je važno unaprijed provjeriti vozni red. Iz Velog Lošinja staza prati slikovitu obalu preko uvale Rovenska i niza plaža, a zatim skreće u unutrašnjost kroz šumu hrasta crnike i tradicionalnim pastirskim putovima vodi prema luci Mrtvaška. Nakon kratke plovidbe do Ilovika staza prolazi kroz naselje i nastavlja uz vinograde i suhozide prema rtu Radovan, završnoj točki pohoda. Usput se isplati napraviti kratki uspon na Velu Stražu (91 m), s koje se pruža lijep pogled na Ilovik i okolne otočiće. Na Iloviku se nalaze kafić, trgovina i restorani.
Stanje staze
Na većem dijelu staze oznake su odlične. Jasne su, vidljive i prepoznatljive po svojem plavo-crvenom simbolu VA, koji pomalo podsjeća na oznake Via Adriatice. Ipak, budući da se staze međusobno ne križaju, ne može doći do zabune. Tek su na rijetkim mjestima oznake malo istrošene, no stazu gotovo bez problema možete proći oslanjajući se isključivo na oznake na terenu.
Velika većina staze je u odličnom stanju. Riječ je o gotovo svim zamislivim vrstama staza i putova koji se mogu pronaći na primorskim otocima, od uskih puteljaka kroz gustu makiju i kamenitih staza kroz krški teren do širokih makadamskih i zemljanih puteva koje dijelimo s biciklistima te terenskim vozilima pastira, lovaca i vlasnika zemljišta, pa sve do obalnih šetnica i lijepo uređenih promenada. Iznimka je dio od Sv. Nikole prema Ćunskom, gdje velik dio staze prolazi teško prohodnim kamenjarom s brojnim škrapama, kao i kratka dionica neposredno prije ulaska u Mali Lošinj, gdje staza vodi glavnom otočnom prometnicom.
Smještaj
Iako u teoriji možete pronaći smještaj na kraju svake dionice, u praksi to može biti izazovno jer mnogi smještajni objekti zahtijevaju boravak od više dana ili imaju poprilično visoke cijene. To možete riješiti tako da svakodnevno autobusom ili taksijem odlazite s kraja dionice do svoje baze.
Pretraži najpovoljniji smještaj na otoku Cresu
Korištenje lokalnih autobusa prijevoznika Arriva zahtijeva dobro planiranje jer je, nažalost, broj polazaka veoma ograničen. Ako se odlučite za ovu opciju, preporučujem da za etape na otoku Cresu smještaj pronađete u gradu Cresu, a za etape na Lošinju u Malom ili Velom Lošinju. Tako ćete ujutro moći doći do početka svake etape, a poslijepodne se vratiti u svoju bazu.
Vozni red pronađite na stranici prijevoznika Arriva.
Divlje kampiranje u Hrvatskoj je zabranjeno. Ipak, izvan turističke sezone ono se prakticira ako se pridržavate pravila "ne ostavljaj nikakve tragove" te šator postavite na diskretnom mjestu, udaljenom od naselja. Ukoliko se ipak odlučite na divlje kampiranje, preporučujem postaviti svoj bivak neposredno prije zalaska sunca i pospremiti vrlo rano ujutro. Posebno je važno da ne ložite vatru. Šumski požari ozbiljan su problem u Hrvatskoj i bilo kakva naznaka vatre ili dima odmah će alarmirati ne samo lokalno stanovništvo već i nadležne službe.
Pretraži najpovoljniji smještaj na otoku Lošinju
Tijekom svojeg prelaska staze kombinirao sam divlje kampiranje sa službenim kampovima. Koristio sam kampove u Belom i Osoru, dok sam na divlje kampirao kod grada Cresa, neposredno uz Lubenice te na plaži pokraj Malog Lošinja. Kampovi postoje i u gradu Cresu (Kamp Kovačine), Martinšćici (Kamp Slatina) te Malom Lošinju (Kamp Čikat), ali u pravilu tijekom sezone zahtijevaju boravak od barem nekoliko dana. Nisam siguran bi li dopustili noćenje od samo jedne noći ako ima mjesta i pojavite se u zadnji tren, bez rezervacije.
Također, ne zaboravimo planinarski dom Sv. Gaudent na obroncima Osoršćice, koji je idealno mjesto za noćenje.
Najbolje vrijeme za planinarenje
Iako se Via Apsyrtides može proći tijekom cijele godine, najbolje vrijeme za to je proljeće, od travnja do svibnja, te jesen, od druge polovice rujna do kraja listopada. Tijekom zime staza postaje logistički izazov jer se većina smještajnih objekata, kafića, restorana, pa čak i trgovina zatvara budući da Cres i Lošinj uvelike ovise o turizmu. S druge strane, sredina ljeta jednostavno je prevruća.
Ljeti je posebno izazovan prvi dio staze jer je na prvih nekoliko dionica pristup vodi ograničen, a velik dio staze gotovo je potpuno bez hlada. Zbog toga ozbiljno riskirate dehidraciju ili toplinski udar.
Obično se nakon Uskrsa, zajedno s prirodom, počinje buditi i turizam na otocima. Dani su dugi, a temperature još uvijek ugodne, pa su, po mojem sudu, travanj i svibanj najbolje vrijeme za prelazak staze.
Sigurnost i planiranje
Staza je u većem dijelu sigurna i lako dostupna iskusnim planinarima. Izazov mogu biti povremeno složeniji tereni na kamenjaru, posebice između vrha Sv. Nikola i Ćunskog na otoku Lošinju, gdje je potreban dodatan oprez kako bi se izbjegao potencijalan pad ili ozljeda. Također, neke dionice prolaze po relativno izloženom terenu iznad provalija pa treba biti oprezan kako bi se izbjegao pad, posebice nakon kiša.
Iako na otocima postoji bogat svijet flore i faune, izostanak zmija otrovnica čini ih prilično sigurnima. Postoje otrovni pauci (crne udovice) i škorpioni, no vjerojatnost njihova ugriza gotovo je usporediva s vjerojatnošću pada meteora. Krpelji i, tijekom toplijih mjeseci, komarci znatno su češći pa preporučujem korištenje repelenata.
Najveći izazov na stazi su ljetne vrućine i ograničen pristup vodi, posebice na prvih nekoliko dionica. Prilikom planiranja svakako dobro isplanirajte udaljenosti, uskladite ih sa svojim mogućnostima te pripremite dovoljne količine vode. Također, ne zaboravite zaštititi glavu od sunca kapom te koristite kreme s UV filterom.
Gotovo cijela staza dobro je pokrivena mobilnim signalom, tako da uvijek imajte uz sebe napunjen telefon i u slučaju bilo kakve nezgode nazovite broj za hitne slučajeve 112. Naravno, obvezno prije polaska obavijestite nekoga o svojim planovima.
Dobro je znati
Na otoke Cres i Lošinj možete doći svojim vozilom preko trajektnih linija Brestova - Porozina i Valbiska - Merag ili trajektom iz Zadra prema Malom Lošinju. Također možete ostaviti automobil u Rijeci i doći katamaranskom linijom. Autobusni prijevoznici Arriva i FlixBus povezuju Cres i Lošinj s kopnom preko trajektne linije Valbiska - Merag.
Otoci su pokriveni mrežom autobusa prijevoznika Arriva. Pri tome imajte na umu da autobusi iz grada Cresa pokrivaju taj otok, dok linije iz Malog Lošinja pokrivaju otok Lošinj i gradić Osor. Uglavnom su dostupna 1-2 polaska dnevno.
Uobičajen smjer planinarenja jest sjever - jug, iako se staza može proći i u suprotnom smjeru. Oznake su postavljene za oba smjera.
Na najvažnijim točkama staze postavljeni su višejezični oglasni paneli s obiljem zanimljivih informacija o otoku, povijesti, prirodnim znamenitostima i kulturnoj baštini. Preporučujem da zastanete i pročitate ih kako biste bolje razumjeli područje kojim hodate. Također se ondje nalaze i male metalne kutije s pečatima. Prije nego što krenete na stazu, u TZ-u grada Cresa ili Malog Lošinja možete dobiti knjižicu za pečate kojima potvrđujete prolazak cijele staze. Svi koji uspješno završe stazu dobivaju poklon-paket turističke zajednice.
Na sjevernom dijelu otoka Cresa pristup vodi može biti problem. Iako se na otoku nalazi najveći prirodni vodeni rezervat cijele primorske Hrvatske, vodovod je tek u izgradnji prema Belom. S druge strane, javne slavine s pitkom vodom dostupne su od grada Cresa na dalje duž staze, uglavnom u naseljima.
Ovo je u pravom smislu planinarska staza, unatoč tome što apsolutne nadmorske visine nisu impresivne. Stoga vodite računa o dobroj obući. Preporučujem planinarske cipele koje dobro prianjaju uz kamenitu podlogu i štite gležnjeve. Na nekim dijelovima staze nisko primorsko raslinje s tvrdim stabljikama može biti nezgodno pri dodiru s nogama pa preporučujem duge hlače čak i za toplijeg vremena.
